Kako rade skloništa

Luckyja udomili iz skloništa pa ga spašavali od štenećaka

Foto: Davor Višnjić/PIXSELL, iz privatnih albuma
Psi is skloništa (1)
Foto: Davor Višnjić/PIXSELL, iz privatnih albuma
Psi is skloništa (1)
Foto: Davor Višnjić/PIXSELL, iz privatnih albuma
Psi is skloništa (1)
Foto: Davor Višnjić/PIXSELL, iz privatnih albuma
Psi is skloništa (1)
18.03.2012.
u 19:50
Iako su mi rekli da pas ne pokazuje znakove bolesti, kad smo došli po njega, bilo je vidljivo da je bolestan
Pogledaj originalni članak

Tužne oči malenog mješanca Luckyja, kojem su u skloništu Veterinarske stanice Pakrac u Bučju odbrojavali 60 dana života, bile su dovoljan razlog da Ana Knežević iz Zagreba odluči otići po njega u Pakrac. Kako već ima jednog psa, a volonteri koji su spašavali pse iz istog azila imali su loša iskustva jer su psi izlazili bolesni, a neki od njih su i uginuli, Ana je htjela provjeriti je li pas zdrav. 

Dani kod veterinara 

– U telefonskom razgovoru rekli su mi da pas ne pokazuje nikakve znakove bolesti, a kad smo došli po njega, bilo je vidljivo da je bolestan – priča Ana. Već na putu kući završili su kod veterinara gdje je napravljen i test na štenećak, koji je bio pozitivan. Zbog toga je odmah dobio imunoglobulinski pripravak. Lucky je uz to imao gnojnu upalu očiju, a već drugog dana dobio je i temperaturu. Nakon toga krenuli su proljevi i povraćanje, a odlazak veterinaru postao je svakodnevica. 

– Bilo mi je teško gledati ga kako se muči. Svaki dan išli smo na infuzije i terapije. I kad bismo pomislili da je krenulo nabolje, opet bi mu se pogoršalo. Sve me iscrpilo, ali ni u jednom trenutku nisam požalila. Samo sam strepila hoće li preživjeti – kaže Ana, koja je zbog straha prvog psa Sharkyja odvela mami. O sličnim iskustvima svjedoče i Paola Franasović i Sanja Japec, koje su udomile Gjonija i Tineu iz istog azila. I oba su psa u nove domove stigla bolesna. Gnojna upala očiju, kašalj, potištenost i slab apetit, mekana stolica, upućivali su na štenećak.

 Da u azilu vlada zaraza njegove djelatnike i direktora upozoravala je i Mirjana Oliver iz Udruge Veseli prijatelji. Psi koje su oni udomljavali prije isteka roka od 60 dana, kad ih se prema zakonu može eutanazirati ako ne pronađu dom, redovito su izlazili bolesni. Troškovi za njihovo liječenje vrtoglavo su rasli, a najteže im je bilo što ih sve nisu uspjeli izliječiti. Cordelio, Horatia, Hamlet, Ava, Felicity, samo su neki od pasa koji nisu preživjeli. Nije im bilo lako gledati kako životinje ugibaju, kaže Mirjana, a na upozorenja i apele u skloništu nisu reagirali. Dapače, i dalje su tvrdili kako psi od njih odlaze zdravi. 

Rade po zakonu 

Siniša Horvat, voditelj i jedan od suvlasnika Skloništa u Bučju, koje je u sastavu Veterinarske stanice Pakrac, tvrdi kako im se, osim u jednom slučaju, nitko nije javio s problemima vezanim uz udomljene pse. 

– Uvidom u evidenciju liječenja ne možemo zaključiti da se pojavila bilo koja specifična zarazna bolest. Psi prolaze propisanu karantenu, označeni su čipom i cijepljeni od bjesnoće te očišćeni od parazita. Prostori se redovito čiste i dezinficiraju, a psi kod kojih se primijete simptomi bolesti vraćaju se u karantenu i liječe – objašnjava S. Horvat. Napominje da su neki od udomljenih pasa iz skloništa izišli nakon samo dva tjedna i nisu pokazivali nikakve znakove oboljenja. No, dodaje, ne može isključiti mogućnost da je u sklonište ušao pas zaražen štenećakom, a da se bolest pojavila nakon udomljenja. Stoga su nakon zaprimljene dojave o bolesnom psu krenuli i s cijepljenjem protiv parvoviroze, adenovirusa, štenećaka, zaraznog hepatitisa i leptospiroze. 

– U ovom trenu ne mogu reći da bilo koji pas od nas nije otišao bolestan, no poduzimamo sve što se može napraviti – ističe voditelj skloništa. 

Bude li to zaista tako, zadovoljni će ubuduće biti i udomitelji. Kažu, zakoni skloništa i obvezuju da se brinu o zdravlju životinja, bez obzira koliko to koštalo.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.