Istra je mnogo više od tirkiznog mora. Njezino pravo srce kuca u unutrašnjosti, na valovitim brežuljcima gdje se, poput kruna, uzdižu drevni srednjovjekovni gradići. Ta naselja, strateški podignuta na vrhovima radi obrane, danas nude bijeg u neko drugo vrijeme. Šetnja njihovim kamenom popločanim ulicama, okruženima vinogradima i maslinicima, nije samo razgledavanje, već uranjanje u povijest gdje svaki zid šapuće priče o Rimljanima i Mlečanima. Bajkoviti, gotovo mitski pejzaži s nestvarnim vidicima, otkrivaju dušu poluotoka skrivenu od ljetne vreve.
Među tim stražarima prošlosti izdvaja se Motovun, čije impozantne zidine dominiraju dolinom rijeke Mirne. Izgrađen na brijegu visokom 277 metara, ovaj grad-utvrda pruža jedan od najspektakularnijih pogleda u Istri. Šetnja dvostrukim prstenom zidina, od kojih unutarnji datira iz 13. stoljeća, otkriva panoramu Motovunske šume, staništa najcjenjenijeg bijelog tartufa na svijetu. No, Motovun nije samo tvrđava i prijestolnica gastronomije. On je i dom legende o dobrom divu Velom Joži, koji je postao simbol borbe istarskog čovjeka za slobodu. Ta mješavina opipljive povijesti i mitske predaje daje Motovunu jedinstvenu, gotovo čarobnu auru.
Nedaleko od Motovuna, na susjednom brežuljku, smjestio se Grožnjan, poznat kao "Grad umjetnika". Njegova je priča jedinstvena priča o ponovnom rođenju. Nakon Drugog svjetskog rata, gradić je ostao gotovo potpuno napušten i zaboravljen. Ipak, šezdesetih godina prošlog stoljeća, napuštene kamene kuće počeli su naseljavati umjetnici, udahnuli su mu novi život i pretvorili ga u živu galeriju na otvorenom. Danas u Grožnjanu djeluje više od dvadeset galerija i ateljea, a ljeti njegove ulice odzvanjaju zvucima jazza s međunarodnog festivala. Šetnja ovim gradom, gdje nema automobila, a svaka vrata vode u nečiji kreativni svijet, doživljaj je za sebe – kratko putovanje u prošlost gdje je glavna valuta ljubav prema umjetnosti.
Putovanje istarskom unutrašnjošću ne bi bilo potpuno bez posjeta Humu, koji ponosno nosi titulu najmanjeg grada na svijetu. Sa svojih dvadesetak stanovnika i dvije ulice, Hum je minijaturni dragulj koji su, prema legendi, divovi izgradili od ostataka kamenja. Osim svoje veličine, Hum je ključno mjesto hrvatske pismenosti i završna točka jedinstvene Aleje glagoljaša. Ovdje se čuva prastari običaj biranja župana na godinu dana i spravlja čuvena biska, rakija od imele. Upravo je ta autentičnost poveznica svih brežuljkastih gradića, čiji se identitet ogleda i u gastronomiji. Od fuža s tartufima iz motovunske šume, preko fritaje s divljim šparogama u proljeće, do čaše vrhunske malvazije i kriške domaćeg pršuta, okusi unutrašnje Istre pričaju jednako snažnu priču kao i njezine kamene zidine. To je doživljaj koji hrani i dušu i tijelo, daleko od svega poznatog.