Hiperaktivna djeca samo su drukčija, ali ne i zločesta

Nemogućnost usredotočenja na jednu stvar jer pozornost uvijek odvuče nešto drugo, zaboravljanje uputa, hiperaktivnost i impulzivnost samo su neki, i to najvažniji simptomi hiperaktivnog poremećaja s deficitom pažnje, odnosno ADHD-a. Poremećaj je uobičajen i češće zahvaća dječake. Jedno od dvadesetoro djece može imati ADHD, a mnoga od njih nisu bila liječniku i nemaju dijagnozu.

Nisko samopouzdanje

– Djeca s ovim poremećajem imaju poteškoća s dugoročnim projektima i zbog svog problema plaćaju cijenu lošim ocjenama, kažnjavana su i kritizirana. Imaju i nisko samopouzdanje – rekla je prof. defektolog Vesna Hercigonja-Novković na jučerašnjem stručnom skupu o ADHD-u.

S djecom koja imaju ovaj poremećaj treba postupati pažljivo jer dijete ne ignorira namjerno, ne sluša roditelje i ne sramoti ih zato što to želi, već jednostavno ne zna kako zadovoljiti i poslušati roditelje. Profesorica V. Hercigonja-Novković na skupu je savjetovala nastavnike i roditelje kako živjeti i raditi s djetetom koje ima poremećaj.

– Roditelj treba znati sve o poremećaju. Mora vjerovati u svoje dijete, treba njegovati njegove vještine i talente te razvijati njegovo samopouzdanje – preporučuje V. Hercigonja-Novković.

Važno je i da roditelj ne bude sitničav. Ako je dijete napravilo tri od četiri zadatka, treba ga pohvaliti.

Komunikacija je važna

– Važno je da roditelji budu spremni na kompromise i ne smiju takvo dijete uspoređivati s drugom djecom. Komunikacija između roditelja i djeteta s poremećajem mora biti jasna, jednostavna i dosljedna. Roditelj treba biti dobar primjer te trenutačno nagrađivati dobro ponašanje i kažnjavati loše – ističe V. Hercigonja-Novković.

Roditelji bi također trebali imati redovitu komunikaciju s nastavnicima u školi te pomagati oko zadaće. Hiperaktivno dijete treba i pustiti da pleše ili da se njiše dok recitira pjesmicu u razredu jer važno je da je naučilo pjesmu. Ipak, hiperaktivac misli u pokretu.