“Tata nas tuče, i mene i mamu”, izjavila je malodobna djevojčica u Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba. Dječja psihologinja odmah je upitala kada se taj mučan događaj odvijao. “Stalno! I kad mi je bilo šest godina, i četiri godine i dvije godine. Tukao me je kada sam imala dva mjeseca”, nastavlja mirno djevojčica. “Dva mjeseca?! Kako ti to znaš?”, zanimalo je psihologinju. “Pa, sjećam se”
Doista, čovjek i ne mora biti psiholog da poveže kako je ova, na žalost, istinita priča plod manipulacije jednog roditelja spram drugog u procesu razvoda, što za posljedicu ima nesagledivu štetu nanesenu najslabijoj karici u ovom konfliktu, a to je dijete.
Zloća bivšeg partnera
Što, međutim, može poduzeti onaj drugi, izmanipulirani roditelj, kad uoči da - što zbog zloće bivšeg partnera, što zbog neučinkovitosti sustava koje to dopušta - tjednima, mjesecima, godinama... ne viđa svoje dijete? Prema riječima profesorice Asenke Kramer, predsjednice udruge Dijete - Razvod, događa se isto ono što se događa kad je posrijedi nasilje nad ženama: tuga, nepovjerenje prema institucijama, stid, šutnja. Kako bi se ta šutnja prekinula, jučer je u Zagrebu održan okrugli stol “Obitelj ‘razvedenog’ djeteta” koji je, osim predstavnika brojnih udruga i brojnih roditelja, okupio i stručnjake iz ovog iznimljivo osjetljivog, ali nedovoljno rasvjetljenog područja. Upućuju na to i izneseni podaci Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi: tijekom prošle godine od ukupno 3136 “razvedene” djece u Hrvatskoj, čak 500 djece uopće nije viđalo drugog roditelja, njih 1000 ga je viđalo puno manje od sudske odluke, dok su preostala djeca (1636) imala susrete s drugim roditeljem.
- Na žalost, ova brojka nije realna jer su vidljivi samo slučajevi gdje se roditelj ne miri sa situacijom. Dostupne statistike o manipulaciji djecom ne obuhvaćaju djecu čiji roditelji prihvaćaju postojeću situaciju, smatrajući da nemaju šanse išta postići: ta brojka višestruko nadilazi postojeće statistike - upozorila je profesorica Kramer, dodajući da ankete provedene na web stranici udruge upućuju na to da su institucije itekako “pomogle” da se sukob između dojučerašnjih partnera jako produbi.
Roditzelji ispred djeteta
- Djeca se, osim seksualno i psihički, zlostavljaju i konfliktnim razvodima, a to podjednako čine i roditelji i institucije. To su situacije kad roditelji vlastite potrebe i osjećaju stavljaju ispred djetetovih. Nerijetko se događa da roditelj odvede dijete kod liječnika opće prakse i tjera ga da se žali na povraćanje i slabost u prisustvu drugog roditelja. Roditelja koji djetetu krši pravo na drugog roditelja treba sankcionirati - rekla je dr. Gordana Buljan Flander.
Ravnateljica skloništa za žrtve nasilja Duga, Željka Barić, istakla je da djeca njezinih korisnica imaju pravo viđati drugog roditelja, oca, iako ne pod svaku cijenu, već ovisno o slučaju. Upozorila je da naše društvo percipira da dijete mora rasti uz majku, pa iako bi mnogi očevi bili prikladniji roditelji, majke zadržavaju pravo na odgoj iz straha od osude društva.
- Stoga tražimo poticanje javne rasprave o prirodnom pravu “razvedene” djece na sve članove obitelji i instucionalnom zlostavljanju djece. Tražimo da se ujedini rad resornih ministarstava radi učinkovitog rješavanja slučajeva u najboljem interesu djeteta, izmjenu obiteljskog zakona i definiranje jasnih kriterija za procjenu roditeljskih kompetencija i najboljeg interesa djeteta - poručili su sudionici skupa.
Reklamirate Polikliniku koja je skup nekompetentnih samozvanaca, koji rade na vlastitoj promociji i komercijalizaciji, a ne pružaju nikakvu podršku toj djeci i roditeljima. Nije potrebno zvati se psihologom da bi napisali što je neko prepričao na saslušanju-to može svaki pismeni građanin. Ali zato u svojim kvalifikacijama ta ekipa je totalno i apsolutno nesposobna, površna i što je najgore bahata pa time neizmjerno štetna za djelatnost kojom zarađuju. Sramotno, ali vremenu i okolnostima primjereno. Neće dugo.