Vozeći među vinogradima u Vrbničkom polju srećemo – vremešnog vinara, tako u osamdesetim godinama, na narančastom traktoru. Ovako, na prvu, Tomo Vinković 420. Možda je, možda nije. Gleda vinar s traktora u Renault Captur, pa pita:
– Dečki, a što vi to radite tu u polju? – pita sumnjičavo vinar iz Vrbnika.
– Snimamo auto za reklamu – odgovaramo.
– Ajde, dobro je, može – kaže, pa poentira:
– Mladi ste, lako je tako, je*e se vama – poentira vinar.
Trubne s traktora, pa nastavi dalje.
U pravu je. Nije da smo nešto, na ovom putu, iz dana u dan, po Jadranskoj obali – zabrinuti. Barem ne što se tiče Renaulta. Na najadranskijem mjestu Jadranske obale, tu u Jadranovu (sami su stanovnici birali ime svog mjesta na referendumu, nap.a.), dolje na Ininoj benzinskoj postaji natočili smo hibrida skroz do čepa, platili 60 eura, a kad smo sjeli u automobil, lijepo iznenađenje. Nesvakidašnje i rijetko. Neki tako što nisu nikad ni vidjeli. Drugi ni neće. Ako tko kupi Renault, možda i hoće. Piše "Doseg: 1000 kilometara". Čak smo i slikali mobitelom, nek se vidi. I kuda sad?
– Možemo kud hoćemo! Baš nas briga...
Dakle, možemo u Vrbnik, tu od Krčkog mosta, i natrag do Jadranova, barem 20 puta. Možemo do Zagreba skoro sedam puta! Do Beograda i natrag. Možemo po Krku do iznemoglosti, na Darka Rundeka u Jurandvor, možemo i na Lepu Brenu u krčki Diamond. Možemo i parkirati, pa pješice u susjednu Kostrenu na koncert Mladena Grdovića. To je, ako se na taj koncert ide, i najpametnije. Pješice tamo, pješice natrag. Bez volana.
– Kod nas su najbolje fešte! Pitajte koga god, ali mi u Vrbniku najbolje feštamo na cijelom otoku – govore domaći u gradu na litici.
Nije ni čudo da se tu najbolje fešta, kad svaka kuća ima vinara, svaki vinar svoj podrum, u svakom podrumu puna bačva, koju treba do nove berbe i marljivo, svakodnevno, prazniti...
Kad se bačve ne prazne, nego se vozi u Renaultu, neće začuditi da se na cesti se Captur vrlo dobro ponaša. Sjedi se, kako znamo, više, a motor koji je u njemu, e–tech full hybrid sa 145 KS danas je u mnogim Renaultovim modelima, uključujući i – Duster, Bigster... Zamišljen kao nasljednik omiljenih Renaultovih dCi motora, koji su trošili, kako narod voli reći, poput – upaljača, tako se "e–techići" ponašaju i danas. Na otvorenoj cesti, auto–cesti i ulicama oko turističkih središta, potrošnja gotovo da ne prelazi 5.0 litara. Često se automatski motor prebacuje na struju, pa se u pravilu na nižim brzinama, a koje su česte u slalomu među turistima, koji s luftićima, sendvičima, neki i – sarmama, odlaze na plažu, gorivo niti ne troši. Štoviše, najveća je razlika u – zvuku. Dok je hrvatski dCi miljenik poprilično glasan, ovaj se maltene – ne čuje. A radi.