"Bila sam živo i pričljivo dijete, a svi su mislili da sam luda"

Ona pjeva u bendu, radi u turističkoj agenciji, prikuplja novac za djecu Afrike, volontira u tri udruge, a između dva putovanja (posljednja joj je destinacija bio Las Vegas) piše poeziju i prozu. Samouvjerena i samosvjesna, 26-godišnja Zagrepčanka Andrea Rakočević nije ni nalik nekadašnjoj nesigurnoj djevojčici kojoj je, u četvrtoj godini, postavljena dijagnoza: ADHD.

Osobno iskustvo odrastanja hiperaktivnog djeteta pretočila je u zbirku pjesama “Ne tako običan život” koju danas u 18 sati predstavlja u bolnici u Klaićevoj. Oslikavajući svoje djetinjstvo, progovara i o strepnjama, boli, osjećaju osamljenosti zbog nerazumijevanja okoline, o razočaranjima, ali i veselju svih onih koji su “drukčiji”.

– Uvijek sam imala jako izražene emocije, doživljaje i strahove. Ni kriva ni dužna, samo zato što sam življa i pričljiva, za neke sam bila luda. Kada sam htjela nešto dobiti i obaviti bez ograničenja, postajala sam ubrzana, pa su me pitali na kojim sam drogama. Djeca su me ismijavala, odgojiteljice kažnjavale. Zato sam najradije ostajala doma zatvorena u četiri zida – kaže hiperaktivna sanjarka koja se borila s ljudskim predrasudama od svojih prvih koraka.

Djetinjstvo su joj obilježili posjeti psiholozima, psihijatrima i defektolozima, boravak u vrtiću za djecu s posebnim potrebama. Jedan u nizu liječnika propisao joj je lijek ritalin, no odlučnošću roditelja njezina je golema energija ipak preusmjerena na mnogo zdraviji način.

– Važnije je biti svoj, a imati podršku i ljude koji te razumiju, nego biti nafiksan kojekakvim koktelima tableta koje ti uzimaju pozitivnu energiju koja te čini posebnim – kaže Andrea koja se iz depresije izvukla vježbajući jogu i meditaciju, a s godinama je pronašla i svoj trajni emotivni žar – glazbu.

Nakon nekoliko neuspjelih veza s mladićima koji je nisu uspijevali razumjeti, Andrea je prije godinu dana uspjela pronaći, kako kaže, ljubav svog života, onog koji uživa u njezinoj posebnosti. Andrejino iskustvo danas je dragocjeno i u Buđenju, udruzi za razumijevanje ADHD-a, gdje radi s roditeljima hiperaktivne djece. Što im savjetuje?

– ADHD nije bolest, nego stanje. Ako dijete mašta da priča s nekim, nemojte misliti da je ludo, pitajte ga je li svjesno da nema nikoga ispred sebe. Ako znaju što rade, ali žele zabavu i uzbuđenje, onda znajte da imate hiperaktivnog sanjara. Pomozite im da odaberu svoj put. Oni ne trebaju lijekove, trebaju mjesto gdje će istrošiti višak energije. Nikad, ali nikad im nemojte uzeti njihove emocije!