Katalonija je za mjesto počasne gošće sajma knjiga u Frankfurtu, prema kuloarskim pričama, debelo odriješila kesu. Navodno su Katalonci “lakši” za više milijuna eura, a neki govore o impresivnih 10 milijuna!?
U Frankfurtu, pred očima svjetske javnosti, Katalonci su htjeli dati vjetar u krila katalonskom jeziku koji je u višejezičnoj Španjolskoj za diktatora Franca bio zabranjen. Politička vrhuška autonomne Katalonije u Frankfurtu je hvalila regionalnu orijentaciju Europe, ali je i Europskoj uniji predlagala da službeni jezik Europe bude i katalonski.
No, jesu li Katalonci Frankfurt pogodili “u sridu”? Teško. Njihovo promicanje katalonskog jezika koji se govori i u dijelovima Francuske, Italije i u Andori, dio europske javnosti doživio je kao nacionalistički eksces. Neki pisci, poput Carla Luisa Zafona, rođenog u Barceloni, bojkotirali su Frankfurt. Navodno je Zafon čak zabranio da se njegova djela pojave na katalonskom štandu.
Njemački karikaturisti otvoreno su ismijavali domete katalonskih pisaca i objavili karikature koje žale što romane nisu pisali Gaudi ili Miro jer bi onda katalonski nastup u Frankfurtu bio uspješniji!? Hoće li otužni katalonski poučak vrijediti i za Hrvatsku kada se u ožujku sljedeće godine pojavi kao zemlja gost sajma knjiga u Leipzigu? Na informativnom i dobro posjećenom predstavljanju hrvatskog nastupa u Leipzigu, glavni tajnik njemačkog PEN-a Wilfried Schoeller u Frankfurtu je zapitao hoće li se Hrvatska u Leipzigu predstaviti u nacionalističkom svijetlu.
Odgovor autorice programa Alide Bremer bio je, naravno, negativan jer da će Hrvatska u Leipzig poslati i Slavenku Drakulić, koja je velik borac protiv nacionalizma. Jedna od garancija da u Leipzigu Hrvati neće biti nacionalisti i drugi je autor programa, Mađar Gyorgy Dalos, tvrdi Alida Bremer.
No, zašto njemački penovac već unaprijed sumnja u hrvatski literarni, a samim tim i državni nacionalizam jer će sve skupa biti plaćeno iz državne blagajne? Zar je nacionalistima bilo gdje u svijetu zabranjeno pisati i objavljivati (dobre) knjige? Zar će se po političkim kriterijima nekog imaginarnog univerzalizma procjenjivati tko će u Leipzig, a tko ostaje u nekoj hrvatskoj Mrduši Donjoj? Ili će u Leipzig, kako je valjda i red, putovati ponajbolji hrvatski pisci bez obzira na političke opcije?
Odgovor na sva ta pitanja dat će konačni hrvatski program za Leipzig, grad koji je u državi Njemačkoj, čiji je Savezni ustavni sud upravo u vrijeme trajanja frankfurtskog sajma zabranio jedan ljubavni roman, “Esru” njemačkog autora Maxima Billera. Eto posla za njemački PEN.