Lažni rolex

Koeficijent na pobjedu Greena bio je čak 1.60. Ako je Drvišu samo do novca, mogao se dodatno obogatiti uloživši milijun nečega na poraz. Izjavama uoči meča i tako je slao jasne signale kladiteljima. Da mu je do ugleda, pojas bi poštom poslao u Australiju, ne bi ni izlazio u ring. I šutio bi, ne bi pametovao o uzaludnosti boksa i profućkanom životu u rukavicama. Kao, "zgadio mu se prljavi profi-boks".

Farsa je kad o tome lamentiraju oni koji su iz tog mulja izvukli zlatno grumenje. Drviš baš promotorskim trikovima može zahvaliti to što se kiti(o) zvučnim titulama, šarenim perjem i rolexima. Što bi Drviš uopće bio da ga menadžeri nisu umočili među konopce?

Izbacivač po pulskim noćnim klubovima, Sokol-Marićev zaštitar za 2500 kuna... Stavom "zdrpi i briši" Drviš je izdao svoj sport, udario ga ispod pojasa. A prijevara se teško oprašta. Drviš je sam režirao nečastan otpust iz svijeta koji mu je dao novac i slavu. Novac traje dok traje, ali slava potamni brže od lažnog rolexa.

Ljudi pamte i poštene gubitnike, lažnjake bace u tišini.