– Rusija nema puno prepoznatljivih brendova. Jedan od njih je kalašnjikov, a drugi Boljšoj! Ovom rečenicom počinje sjajan dokumentarni film “Boljšoj Babilon” (“Bolshoi Babylon”, HBO), koji gledatelje vodi iza kulisa najpoznatije i najslavnije baletne kuće na svijetu. No, to je dokumentarac u kojem je najmanje baleta, a najviše svega onog što se u filmu o najljepšoj umjetnosti uopće ne očekuje. Priča je to koja se gleda poput najuzbudljivijeg krimića, a upravo tako i počinje.
U ledenoj siječanjskoj noći 2013. godine, dok Moskvom vije snježna mećava, ispred ulaza u svoj dom napadnut je tadašnji ravnatelj baleta Boljšoj teatra, nekadašnji prvak tog baleta Sergej Filin. Napadnut je nadasve okrutno: u lice mu je bačena solna kiselina, opečena mu je polovica lica, ozbiljno mu je ugrožen vid, a najveće su opekline na njegovoj ruci kojom je pokušao zaštititi lice. I dok slavni plesač još u bolnici, lica umotanog poput mumijina, pred policijskim kamerama svjedoči o tome što se dogodilo, počinje istraga.
Ucjene “Labuđim jezerom”
Ovaj dokumentarni film redatelja Nicka Reada zapravo prati istragu samog događaja, pa i suđenje osumnjičenima, na čijem je čelu plesač Pavel Dmitričenko, te gledatelja vodi u sam baletni ansambl, u dvorane za probe, u krojačnicu, među ljude koji tamo rade godinama i poznaju Boljšoj u dušu. Svi oni ističu kako je to kazalište hram, sveto mjesto umjetnosti, koje u svojoj srži skriva nevjerojatan svijet vrhunskog baleta kojim vladaju podmetanja i korupcija. I to korupcija u kojoj je glavno sredstvo ucjene i probitka uloga u najslavnijem bijelom baletu svih vremena – “Labuđem jezeru”.
Svjetska premijera ovog filma bila je na samom kraju 2015., a publika u Zagrebu vidjela ga je u sklopu Zagrebdoxa. Ljubaznošću organizatora pogledali smo ga prvi i to zajedno s Leonardom Jakovinom, ravnateljem Baleta HNK u Zagrebu, idealnim sugovornikom za ovu temu, koji je i sam prije nekoliko godina imao priliku plesati u Boljšoju na svečanom gala koncertu Prix de Benois.
– Tada sam i upoznao Filina – govori Leonard Jakovina i objašnjava:
– Boljšoj je uistinu, kako i neki govornici u filmu kažu, apsolutni hram kulture i snage. Nevjerojatna energija cirkulira u njemu. Dobro se sjećam jutarnjih vježbi s njihovim baletnim ansamblom. Vladala je, rekao bih, “borba za prijestolja”, zapravo visoka radna etika koja ide ruku pod ruku s neprestanom i nesmiljenom konkurencijom, sve to uz užasne doze jala i ljubomore. Naravno, napad na Filina užasnuo je ne samo baletni, nego i cijeli umjetnički svijet, o čemu Jakovina kaže:
– Ništa ne može opravdati taj gnjusan i okrutan čin za kojim je posegnuo jedan od njihovih plesača. To je potez koji nema veze s ljudskim normama. Ostavilo je to jedan ružan trag na našoj profesiji.
Brojni baletni umjetnici koji govore u filmu zapravo svjedoče o velikim odricanjima, ali i ozbiljnim ozljedama koje prate njihov život, karijeru u kojoj su s nepunih 35 godina zapravo na zalazu. “Scena je sve, naša religija i naše zlato”, reći će, a Jakovina kaže da je, dok je gledao film, prošao kroz nekoliko emotivnih faza.
Čuvaju nacionalno blago
– I ovaj dokumentarac ponovno mi je pokazalo kako baletna profesija u sebi nosi spoj ljepote i savršenstva s jedne, ali i ono mračno s druge strane. Naša je karijera kratka, a ambicije su velike. Zato baletne plesače treba njegovati, potrebni su im konstantan dijalog i briga. Naravno, kriteriji postoje i oni moraju biti pravilo svakog ravnatelja – tvrdi Leonard Jakovina. Uvjeren je da će slavni Boljšoj preživjeti i taj najveći skandal u svojoj povijesti. Na neki je način ovaj film, koji mu razotkriva negativnosti, pravi dokaz za to. Naime, u njemu ne sudjeluju najveće zvijezde ovog kazališta jer oni su (rusko, nacionalno) blago koje treba sačuvati sve do trenutka kada ih vrijeme prisili da svoje papučice objese o klin.