Držićeva komedija “Skup” jedno je od najčešće izvođenih djela iz hrvatske baštine. Kazališni ravnatelji vole ovakve lektirne naslove jer znaju da će im srednjoškolci milom ili silom napuniti gledalište, a publika ih ponekad i oprezno izbjegava strahujući od nerazumijevanja teksta i ukočene glume.
Najnoviji “Skup” koji je na scenu Komedije postavila Nina Kleflin posvetivši ga svom profesoru Kosti Spajiću ne pati od prepatetičnog pristupa hrvatskim dramskim klasicima. Predstava je zanatski skladna i živahna, i to zahvaljujući rijetko ujednačenoj glumačkoj ekipi, a odlična poetska scenografija Osmana Arslanagića dodatno joj daje na umjetničkoj težini. Naravno, glavni motor predstave je vehementni Komedijin prvak Damir Lončar u ulozi amblematskog dubrovačkog škrca, koja je kao stvorena za njegov glumački karakter.No, Komedijin “Skup” je dao priliku za dokazivanje na sceni u velikom komadu cijelom nizu zanimljivih glumaca koji su sjajno iskoristili priliku.
Uravnoteženu mjeru komike bez pretjerivanja izabrali su Davor Svedružić kao Zlati Kum, Goran Malus u prologu i kao Dživo, Vanja Ćirić kao Variva i Sanja Marin kao Dobre u odlično pogođenom kostimu Marije Šarić Ban. Ali pravim slapovima glumačke energije publiku su zapljusnuli Ana Kraljević u ulozi Grube, Ivan Čuić kao Kamilo, Ivan Magud kao Pasimaha te napose nezaustavljivi Slaven Španović kao Munuo.
Njihova razigrana igra dokazuje da Komedijin glumački inkubator i dalje dobro funkcionira te da se na Kaptol ne treba ići samo zbog opereta, rock-opera i mjuzikala. Očito je da je dobar posao napravila i Srđana Šimunović jezičnim savjetima jer Držićev jezik ne zvuči umjetno, nego je živ i suvremen. Baš kao što je suvremena i tema “Skupa”, uvijek aktualne komedije o blagu kojem su ljudi prodali dušu.