Ovo je najpotresnija i najvrednija knjiga na kojoj sam radio! Tako je Algoritmov urednik Kruno Lokotar nazvao knjigu Vide Borš “Humor, a ne tumor”, koja je objavljena uoči dvogodišnjice smrti te optimistične djevojke, arhitektice, bubnjarice iz prvog hrvatskog ženskog punk banda i plesne pedagoginje.
Vida Borš rođena je u lipnju 1980. godine, a umrla je od raka dojke 28. travnja 2011. godine. O bolesti je otvoreno propisala na blogovima “Lutka iz izloga” i “Humor, a ne tumor” koji su ekspresno stekli brojne štovatelje. Vidin je stil blogerski, priče su joj intimističke, opažanja potresna, ali ležerna i humoristična te prepuna nade i borbenosti.
Bodreći sebe, Vida je bodrila i druge, aktivirajući se, među ostalim, i u udruzi “Sve za nju”, čija je prva predsjednica Vesna Andrijević Matovac isto pisala kolumne “Glas pacijenta” ukoričene u knjizi “Žena s ružičastom vvrpcom”. U suočavanju s teškom bolešću i s okolinom koja se u svim tim ciklusima liječenja više nikako ne može snaći, sve više bolesnika počinje pisati dnevničke zapise, poeziju i scenarije ili osnivati udruge kako bi pronašli istomišljenike i pobjegli od opasnih loših misli. I knjiga “Humor, a ne tumor” dio je te bolesničke dirljive akcije samospašavanja u kojoj ljudi, iako needucirani za to, sami sebi postaju psiholozi i stručni savjetnici. Zapisi Vide Borš pršte od želje za životom i svjedoče o krhkome ljudskome biću čije je jedino, na žalost ne i svemoćno, oružje protiv tragične sudbine bilo zarazna mladenačka duhovitost.