Velimir Trnski: Ovo je moja likovna znatiželja

Suvremeni hrvatski likovni umjetnik Velimir Trnski, akademski slikar s nizom europskih adresa, ovih je dana u doista velikom poslu jer priprema prvu retrospektivnu izložbu u domovini – u listopadu u Varaždinu.

Predznak 45

Slikar koji je nedavno proslavio šezdeseti rođendan (rođen je 1947. u Podravini, u Donjoj Velikoj, diplomirao na zagrebačkoj ALU u klasi prof. Ivančića, a grafiku specijalizirao na Rietveld akademiji u Amsterdamu) na pitanje je li prerano za pogled unatrag, kada su pred njim još desetljeća plodnog rada, kaže:

– Retrospektiva se radi ili na poziv, poput ove, ili kao summa summarum, prema unutarnjoj potrebi. Ova moja organizira se na poziv Gradskog muzeja Varaždin u galerijskom prostoru Sermage. S druge strane, tko kaže da se ne može organizirati nekoliko retrospektiva? Ova ima predznak 45 jer je iza mene toliko godina slikarskog rada i izlaganja.

Izložba u Varaždinu donosi impresivan pregled karijere ovog umjetnika – u pet salona bit će izloženo 68 slika i crteža. Svi su radovi pomno odabrani i predstavljaju dvadesetak ciklusa.
No, iza Velimira Trnskog više je od stotinu autorskih samostalnih izložbi. Je li to malo previše za 45 godina stvaralaštva, posebno ako se ima na umu misao slikara Ljube Babića koji je govorio da slikar ne smije izlagati više 
od jednom u pet godina?

Prepoznatljiv i u Parizu

 – Uopće se u tome ne slažem s Ljubom Babićem. On je umjetnik iz drugog vremena. Danas treba raditi mnogo i brzo, ali sve je to subjektivno. Treba izlagati kada imate što pokazati. Netko nema vremena od silne potrebe za slikanjem, a netko se pita što bi slikao. Jedan Picasso izjavio je pak da bi za nekoliko mjeseci napunio muzej.

Trnski radi isključivo ulja i to objašnjava činjenicom da je akrilu, danas toliko omiljenom mladim slikarima (zbog brzog sušenja), garancija trajanja 50 godina. A pogledajte današnje aukcije na kojima se prodaju i najskuplje i najslavnije slike. Već je i to dokaz da klasično slikanje uljem na platnu nikada neće propasti. Stoga i o ciklusima koji će biti predstavljeni na ovoj retrospektivi Trnski kaže:

– Oni su nastajali spontano prema interesu i načinu mog života u određenom vremenu. Svaki bi slikar trebao biti neizmjerno likovno znatiželjan i prema tome sve može biti tema. A u svakoj slikarskoj biografiji naći ćete vidljive ili nevidljive tragove i utjecaje. No, od njih treba učiti i kroz njih naći svoj put. To uspijeva samo pojedinima i darovitima. Kritika i publika reći će vam koliko je Trnski prepoznatljiv i svoj čak i u Parizu, gradu koji ima 500 tisuća slikara.

A za svoja putovanja i život po cijelom svijetu Trnski kaže da je i to dio njegova umjetničkog sazrijevanja:

– Mislim da treba živjeti vani da bi se izoštrili kriteriji i izbjegle “rodijačke” veze. Znam da sam odabrao drukčiji put, ali ne vraćam se povremeno u domovinu, nego sam stalno prisutan u Europi i kod kuće zbog svog načina života i rada. Pogledajte samo kako sam živio ovog ljeta: u tri mjeseca imao sam čak tri velike izložbe u tri različite zemlje – upoznala me likovna publika u Ženevi, Parizu i Splitu. I sada čekam Varaždin.