Sakriti se iza pseudonima vrlo je pomodno, što trenutačno rade mnogi autori. Trend je, naravno, star koliko i književnost, ali ovu najnoviju pomamu (u koju nikako ne treba ubrajati talijansku autoricu koja se već godina uspješno skriva iza imena Elena Ferrante) započela je J. K. Rowling u trenutku kada je poželjela pobjeći od svoga svjetski slavnog literarnog čeda Harryja Pottera. Jedan od tih pseudonima je i JP Delaney o kojem znamo da je pod drugim imenom već objavljivao bestselere, a sada je potpisao uzbudljivi psihološki triler “Ona prije mene” (Znanje, urednica Danijela Živković-Rumbak, prijevod Damir Biličić, 119 kuna).
Priča počinje kada jedna od junakinja romana, nakon osobne tragedije, dolazi živjeti u ekskluzivnu kuću koju je sagradio poznati arhitekt. Uvjeti useljenja su čudni, arhitekt je uzbudljiv i privlačan muškarac, a junakinja se ubrzo nađe s njim u ljubavnoj i seksualnoj vezi. No, tada se priča grana u dva kolosijeka te usporedo pratimo zbivanja u kući koja se događaju sada i ona koja su se događala prije. Matrica je identična. Prije je u kući također stanovala djevojka, koja se uselila nakon što je u bivšem domu napadnuta i silovana, i ona je bila u ljubavnoj vezi s arhitektom...
Neki razgovori su identični, situacije precrtane, on im poklanja iste haljine, izvodi ih u iste muzeje i restorane... Čitatelj, naravno, shvaća da je glavni muški lik poremećen i vrlo opasan manipulator te strepi za drugu junakinju, znajući da je ona prije nje mrtva, pronađena slomljenog vrata u podnožju stuba neodoljive kuće.
Ono u čemu autor briljira zapravo su te male razlike, koje na najbolji mogući način pokazuju njegovu promišljenost. Ono što je za jednu ženu strašno, za drugu je prihvatljivo, ono što je jednoj najbolji seks u životu, drugoj je dovoljno dobar seks.... Živjele razlike, poručuje autor dok plete ovu priču o lažljivcima, emocionalnim vampirima, ljudima koji poput kisika trebaju manipulaciju drugima, koji žive tuđe živote jer nemaju dovoljno hrabrosti baviti se vlastitim. Roman je uzbudljiv od prve do zadnje stranice, nakon koje je lako povjerovati u medijska nagađanja da se iza pseudonima krije Tony Strong, autor po čijem je romanu snimljena serija “Laži mi”.