Prekopavajući po mračnim komoricama na tavanu svoje stare obiteljske kuće, Karlovčanka Tena Korkut otvorila je nekoliko prašnjavih sanduka i kutija. U njima je pronašla stare dokumente, negative na staklu, albume fotografija, note i dirigentski štap svoga pradjeda Davida Meisela.
Ta neočekivana otkrića potaknula su je na dugogodišnje istraživanje obiteljske povijesti o kojoj se desetljećima šutjelo iz straha. Njezina potraga za istinom rezultirala je dokumentarnim filmom "U ime pradjeda" scenarista i redatelja Mladena Ćapina, koji se večeras u 21.10 sati prikazuje na trećem programu Hrvatske radiotelevizije. Kroz ovaj vizualni zapis oživljava se sjećanje na iznimnog čovjeka koji je život posvetio glazbi i svome gradu.
David Meisel rođen je krajem devetnaestog stoljeća u Moravskoj, a u Karlovac je doselio davne 1906. godine. Ubrzo je postao nezaobilazna figura kulturnog i društvenog života grada na četiri rijeke. Djelovao je kao nadkantor u karlovačkoj sinagogi i tajnik tamošnje Židovske općine, a svojim je radom najviše zadužio Prvo hrvatsko pjevačko društvo Zora. Pod njegovim strogim, ali pravednim ravnanjem, taj je zbor postigao europske uspjehe, dobivši čak i priznanje za najbolji amaterski zbor u Europi. Bio je poznat kao veliki humanist i dobrotvor koji je osnovao zakladu za pomoć siromašnoj djeci, neovisno o njihovoj vjeri ili narodnosti.
Idiličan život ugledne karlovačke obitelji grubo je prekinut uspostavom Nezavisne Države Hrvatske, čime započinje šokantno i mračno razdoblje gradske povijesti. Na rano uskrsno jutro, trinaestog travnja tisuću devetsto četrdeset i prve godine, ustaše su pokucale na vrata obitelji Meisel. Uz Davida, tada su uhićena još dvojica uglednih karlovačkih Židova, odvjetnik Filip Reiner i knjižar Ivo Goldstein. To stravično uhićenje dogodilo se čak sedamnaest dana prije nego što su na snagu stupili zloglasni rasni zakoni. Tim činom postali su prve židovske žrtve ustaškog režima u Hrvatskoj, odvedeni iz svojih domova ne sluteći strahote koje ih čekaju.
Omiljeni dirigent prvo je odveden u logor Danica kraj Koprivnice, a potom je prebačen u zloglasni logor Jadovno. Karlovčani su se tada pobunili i urgirali da se njihov dirigent pusti na slobodu, no u logoru je završio i njegov sin Zlatko, koji je imao tek dvadeset i jednu godinu. Kada je dobio priliku da izađe iz logora, David je to odlučno odbio jer nije želio napustiti svoje dijete u takvim užasnim uvjetima. Tragičnu sudbinu obojica su podijelila u srpnju iste godine, kada su svirepo ubijeni u Jadovnu. Srećom, njegova supruga Olga i kćeri uspjele su preživjeti ratne strahote zahvaljujući hrabrosti pojedinaca koji su riskirali vlastite živote.
Ustaški teror u Karlovcu drastično je i nepovratno izmijenio demografsku i kulturnu sliku toga grada. Prije Drugog svjetskog rata, karlovačka židovska zajednica brojala je oko tri do četiri stotine članova koji su gradili tvornice, palače i čitaonice. Nakon rata, taj je broj spao na jedva pedesetak preživjelih, dok je oko dvjesto i pedeset karlovačkih Židova stradalo u Holokaustu. Među njima je bila i jedna nedužna djevojčica stara samo dvije godine, što svjedoči o neshvatljivom ludilu tadašnjeg režima.
Praunuka Davida Meisela danas kroz udrugu pokušava otrgnuti zaboravu sjećanje na ljude koji su toliko voljeli svoj grad. Njezin trud nije stao samo na filmu i knjizi, već redovito organizira kulturna događanja, šahovske memorijale i postavlja kamene spoticanja ispred kuća žrtava. Kroz razgovore s učenicima u školama promiče toleranciju i uči mlade o opasnostima mržnje i predrasuda. Njezina pobjeda nad transgeneracijskom traumom služi kao snažna poruka cijelom društvu da se o zlu ne smije šutjeti. Film koji se večeras emitira prilika je da šira javnost upozna samo jedan djelić te bolne, ali iznimno važne povijesne slagalice.
Malo mslo pa na portalima ustaški zločini a ništa o partizanskim i četničkim zločinima nad Hrvatskim narodom kao mi niža klasa nas se moglo ubijati bez pardona