Slovenska kinematografija ponovno pronalazi inspiraciju u partizanskom ratnom žanru koji je bio iznimno popularan prije šezdesetak godina. Redateljica Andrina Mračnikar snimila je cjelovečernji igrani film naslova "Mila/Marija", koji ujedno predstavlja prvu igranu cjelovečernju koprodukciju između Slovenije i Austrije.
Radi se o prvom partizanskom filmu ispričanom iz ženske perspektive, a smješten je u austrijsku Korušku. Uz Sloveniju i Austriju, u produkciji teškoj oko pet milijuna eura sudjelovale su i Grčka te Slovačka.
Radnja prati Korušku Slovenku Milu, koja ima 19 godina kada se 1943. godine pridružuje partizanskom pokretu otpora u šumama. Ona tamo preuzima partizansko ime Marija, slijedeći svog brata Hanzija, te ubrzo preuzima zapovjedništvo nad vlastitom oružanom jedinicom. Glavnu ulogu tumači slovenska glumica Doroteja Nadrah, njezinog brata igra austrijski glazbenik Oskar Haag, a važnu ulogu u filmu ima i poznati glumac Marko Mandić, ali i naš Leon Lučev. Junakinja se mora suočiti s teškim odlukama o životu i smrti, ali i s pitanjima prilagodbe i otpora nakon dugoočekivanog oslobođenja.
Da publika i dalje ima snažan interes za ovakve povijesne teme, potvrđuju prve reakcije nakon premijera. Svjetska premijera održana je krajem rujna na Filmskom festivalu u Zürichu, gdje je film osvojio nagradu publike u jakoj konkurenciji igranih i dokumentarnih ostvarenja. Slovenska premijera uslijedila je prije par dana na festivalu Liffe u Ljubljani, gdje je prepuna dvorana ispratila ekipu filma stajaćim ovacijama. Dolazak filma na redovni repertoar slovenskih kina predviđen je za početak iduće godine.
Odluka o povratku partizanskom filmu nije došla sasvim iznenada, budući da su Slovenci i prije nekih sedam godina uspješno testirali taj teren. Tada je redatelj Dejan Babošek snimio ratni/partizanski film "Preboj", koji je privukao veliku pozornost javnosti. Taj je film pokazao kako priče o slovenskoj borbi, izdržljivosti i otporu i dalje pronalaze svoj put do gledatelja.
Film "Preboj" iz 2019. godine donio je istinitu priču iz ožujka 1945. godine, kada se skupina od 500 partizana našla okružena s 12.000 pripadnika zloglasne njemačke vojske na Menini planini. Zapovjednik Franc Sever, poznat kao Franta, suočio se s gotovo nemogućim zadatkom izvlačenja svojih iscrpljenih, gladnih i promrzlih boraca iz smrtonosnog obruča. Glavnu ulogu zapovjednika odigrao je popularni mladi slovenski glumac Domen Valič.
Za razliku od visoke međunarodne produkcije novog filma, "Preboj" je bio niskobudžetni neovisni projekt financiran donacijama i kampanjom skupnog financiranja. Upravo zbog takvog hrabrog modela, žiri je tom filmu dodijelio nagradu Vesna za posebna postignuća, ističući ga kao sjajan primjer alternativne filmske produkcije u susjednoj državi. Glumac Domen Valič tom je prilikom objasnio kako smatra važnim snimati filmove koji svjedoče o slozi i pobjedi, posebice zato što se povijest danas sve brže ponavlja.
Iako je publika vrlo toplo prihvatila film "Mila/Marija", filmska kritika i struka imali su i određene primjedbe. Dok se izrazito hvali snažan lik glavne junakinje, njezina emotivna ljubavna priča i predivna fotografija snimatelja Georga Weissa, neki analitičari smatraju da je povijesni kontekst previše idealiziran. Prema pojedinim kritikama, pripovijedanje je često crno-bijelo, a protagonisti su prikazani previše romantično, čime se pomalo gubi na slojevitosti. Također se spominje kako kostimi ponekad djeluju previše besprijekorno za surove uvjete preživljavanja u šumi.
Redateljica Andrina Mračnikar napominje da namjera nikada nije bila stvoriti samo crno-bijeli svijet, već realno prikazati složenost života Koruških Slovenaca. Radnja ne završava pukim slavljem, nego se bavi i time kako oslobođenje od nacizma nije donijelo stvarnu slobodu toj slovenskoj manjini u Austriji. Britanske okupacijske snage ubrzo su se počele bojati komunizma više nego bivših nacista, okrećući se protiv svojih dojučerašnjih saveznika, pa je za lokalno stanovništvo postalo opasno uopće govoriti slovenskim jezikom.
Samo snimanje filma bilo je iznimno zahtjevno zbog autentičnih lokacija na teškom planinskom terenu u južnoj Koruškoj, a oprema se često morala nositi pješice uzbrdo. Glumci su morali mjesecima učiti specifične lokalne dijalekte, pri čemu je glumici Doroteji Nadrah taj koruški govor ispočetka zvučao gotovo kao strani jezik. Sve te prepreke dale su posebnu težinu filmu koji jasno poručuje da rat ne završava samo potpisivanjem službenog mira.
Slovenska kinematografija očito ponovno pronalazi snažan motiv u vlastitoj povijesti, dajući glas onima čije su sudbine predugo bile prešućivane. Kroz ovakve hrabre produkcije, nove generacije dobivaju vrijednu priliku upoznati kompleksnu prošlost, uz važnu poruku o visokoj cijeni slobode.
Jesu li u filmu pokazali i masovne zločine koje su počinili nad svojim narodom , kao i prema svim narodima u ondašnjoj državi koju su stvorili? Sumljam. Iz aviona se vidi koji su ciljevi takvih filmova. Veličanje komunizma i podjele u društvu. U ostalom Komunizam je u Europskoj uniji zabranjen isto kao i Nacizam, ali komunističke letke možete vidjeti svuda. O Zagrebu da i ne govorim. Ta pogubna ideologija je najmanje prihvaćena u Srbiji, zato što su nacionalno naj svijesniji. Zato im se i dogodilo ovo na nedavnim izborima. Vratit će ih u sivilo , strah i neimaštinu koju sa sobom donosi ljevičarska agenda.