Štrumpfovi (izvorno fr. Schtroumf) belgijski je dječji strip-serijal koji je 1958. stvorio Peyo (pravim imenom Pierre Culliford). Govori o malim plavim bićima koja žive u selu usred velike šume, u kućama nalik gljivama. Štrumpfovi su se najprije pojavili kao sporedni likovi u jednoj pustolovini serijala Johan i Pirlouit, ali su brzo osvojili čitatelje i dobili vlastite priče u časopisu Spirou, a zatim i albume. Ti su albumi izlazili kod izdavača Dupuis, zatim kratko u Peyovoj vlastitoj izdavačkoj kući, a danas ih objavljuje nakladnik Le Lombard.
Serijal prikazuje svakodnevni život Štrumpfova u zamišljenom kraju srednjovjekovne Europe. Štrumpfovi su mala plava bića nalik patuljcima. Nose bijele frigijske kape i bijele hlače te žive u kućama gljivama duboko u šumi. Često se brane od čarobnjaka Gargamela i njegova mačka Azriela, ali ponekad kreću i u velike pustolovine. Najpoznatiji likovi su Papa Štrumpf, Štrumpfeta i brojni Štrumpfovi čija imena opisuju njihove osobine ili zanimanja, primjerice Štrumpf s naočalama, Šaljivi Štrumpf, Mrgud, Majstor, Snažni Štrumpf, Sladokusac i Pjesnik.
Početkom 1958. Peyo je pripremao novu priču iz svog popularnog serijala Johan i Pirlouit. Htio je iskoristiti Pirlouitovu glazbenu netalentiranost, pa je najprije osmislio da on dobije začaranu frulu. Početak priče donosi niz gegova s Pirlouitom i čarobnom frulom, koja tjera na ples svakoga tko je čuje. U nastavku je odlučio uvesti tvorce čarobne frule. Za njihovo ime prisjetio se riječi koja je njega i Andréa Franquina nekoliko mjeseci prije posebno nasmijala.
Prema toj anegdoti, Peyo je tijekom jednog obroka 1957. zamolio kolegu Franquina da mu doda soljenku, ali se nije mogao sjetiti riječi za nju. Zato ju je nazvao schtroumpf: “Dodaj mi… štrumpf!” Razgovor se zatim navodno nastavio na štrumpfovskom jeziku.
U toj pustolovini Johana i Pirlouita pojavljuje se narod plavih vilenjaka s bijelim kapama. Žive u selu gljiva i govore štrumpfovskim jezikom. Od 1959. Štrumpfovi dobivaju vlastite pustolovine u časopisu Spirou. Najprije se pojavljuju u sedam mini-priča, svaka je bila zamišljena kao mali album od 48 stranica koji su čitatelji mogli sami sastaviti. U početku je među njima različit bio samo Papa Štrumpf, a ostali mali Štrumpfovi su izgledali gotovo jednako. Kasnije se postupno uvode njihove fizičke i karakterne razlike.
Kao čovjek kojemu je francuski materinski jezik, Peyo je, kažu njegovi dobri prijatelji, osjećao posebnu sklonost prema ismijavanju njemačkog, pa je svojim junacima dao nemoguće ime štrumpf koje francuskom uhu zvuči gotovo poput psovke.
Priče o Štrumpfovima uglavnom su smještene u srednjovjekovnu Europu. Ipak, u njima se pojavljuju i neobičnosti, primjerice rajčice i krumpiri, koje tada u Europi nisu bile poznate. Povremeno se javljaju i elementi suvremenog svijeta, pa nastaju anakronizmi. Tako u priči “Mali vlak Štrumpfova” Gargamel odmah prepoznaje željezničku prugu i koristi željeznički rječnik.
Štrumpfovi su stari oko stotinu godina, osim Pape Štrumpfa, koji ima 542 godine, te Bebe Štrumpfa, čija se dob ne navodi.
Danas se spominje sto pet Štrumpfova: stotinu običnih Štrumpfova, Papa Štrumpf, Štrumpfeta, Sasette, Beba Štrumpf i Divlji Štrumpf. Među najvažnijima su Papa Štrumpf, vođa i najstariji član zajednice, Štrumpfeta, Štrumpf s naočalama, Majstor Štrumpf, Lijeni Štrumpf, Sladokusni Štrumpf, Mrgud Štrumpf, Šaljivi Štrumpf, Snažni Štrumpf, Slastičar Štrumpf, Seljak Štrumpf i Gizdavi Štrumpf.
U velikim nevoljama Štrumpfovi se ponekad obraćaju Homnibusu, starom i dobroćudnom čarobnjaku. On im pomaže, primjerice, kada je ugroženo zdravlje Pape Štrumpfa. Uz Johana, Pirlouita i njihova kralja, Homnibus je jedan od rijetkih ljudi kojih se Štrumpfovi ne boje.
Najveći neprijatelji Štrumpfova su čarobnjak Gargamel i njegov mačak Azriel. Gargamel ih želi uhvatiti jer ih treba za izradu kamena mudraca, a njegovi česti neuspjesi dodatno hrane njegovu želju za osvetom. Azriel ih, jednostavnije, želi pojesti. Štrumpfovima prijete i druge opasnosti, poput muhe Bzz, koja ih pretvara u crne Štrumpfove. Takve se prijetnje u pravilu riješe do kraja priče, dok se Gargamel i Azriel uvijek vraćaju s novim pustolovinama.
U svijetu Štrumpfova nema pisanih zakona. Zajednica se oslanja na moralne vrijednosti, poštovanje i međusobnu pomoć. U selu Štrumpfova ne postoji novac: svako radi onoliko koliko može i ono što najbolje zna; svako uzima onoliko koliko mu je potrebno. Svi su složni, vole se igrati i svima pomažu. Zbog toga se Štrumpfovi plaše ljudi, jer znaju da je njima najvažnije da stječu bogatstvo i novac, kradu jedni od drugih, imaju puno razmirica i svađa... Ali događa se da i Štrumpfovi pokazuju neke ljudske osobine kao zavist, želju za moći, slavom i tako dolazi do sukoba. Tada ih Papa Štrumpf mora miriti. U više priča, pokušavaju uvesti sustave slične ljudskima. Na kraju obično zaključe da im je bolje bez njih. Iako žive u srednjovjekovnom svijetu, često se susreću s kemijskim pokusima i neobjašnjivim pojavama. Snažno su povezani s prirodom: trpe njezine hirove, ali uživaju i u njezinim dobrima, poput jesenskih berbi i prijateljstva sa životinjama. Najpoznatija štrumpfovska životinja je Puppy, Homnibusov pas, kojega na kraju posvaja Beba Štrumpf.
Štrumpfovi nalikuju malim vilenjacima, ali su mnogo manji nego slični likovi u većini legendi. Gargamel ih opisuje kao bića “visoka kao tri jabuke”. Uz Gargamela, prosječne ljudske visine, Štrumpfovi izgledaju vrlo sitno, gotovo kao miševi, zbog čega ih Azriel stalno želi pojesti. Njihova veličina u pričama nije uvijek ista i mijenja se prema Peyovoj mašti. Ipak, neizravno se može zaključiti da su Štrumpfovi visoki nešto više od petnaestak centimetara.
Štrumpfovi su plavi i gotovo ljudskog oblika. Imaju mali rep i drukčiji broj prstiju: tri prsta i palac na rukama te četiri prsta na nogama. Svi nose prepoznatljivu frigijsku kapu i hlače. Kod većine Štrumpfova kapa i hlače su bijele. Iznimka je Papa Štrumpf, koji nosi crvenu kapu i crvene hlače.
Epizoda “Beba Štrumpf” objašnjava kako Štrumpfovi dolaze na svijet: donosi ih roda, u noći plavog punog mjeseca. Štrumpfovi nisu izvorno bili djeca. To su odrasli Štrumpfovi koji su pomlađeni.
Štrumpfeta, odnosno Štrumpfeta i Sassette, stvorene su čarolijom koju poznaje Gargamel. Nju je Gargamel podmetnuo Štrumpfovima da bi njima lakše vladao. No, ona u društvu Štrumpfova, koji su svi odreda dobri, postaje također dobra i okreće se sa svojim prijateljima protiv Čarobnjaka i njegova zločestog mačka Azriela. Kao jedina žena ona ima, dakako, poseban položaj među plavim narodom, te često viče na Štrumpfovce, ali je ta ljutnja kratkog vijeka.
Štrumpfovski jezik nastaje jednostavno: neke se riječi zamijene riječju “štrumpf”. Imenice se mogu zamijeniti riječju “štrumpf”, glagoli glagolom “štrumpfati”, a prilozi oblikom “štrumpfovski”. Pridjevi uglavnom ostaju u obliku koji odgovara jeziku izdanja.
U pravilu se zamjenjuje samo onoliko riječi koliko je potrebno da rečenica bude smiješna, ali i dalje razumljiva. Ponekad autor namjerno napiše nejasnu rečenicu kako bi stvorio zaplet ili komičan učinak. Tako su Johan i Pirlouit u jednoj priči čuli upozorenje da neprijatelj ima “štrumpfa koji štrumpfa štrumpf”. Štrumpf koji je preživio napad nije mogao jasnije objasniti opasnost. Tek poslije su shvatili da je mislio na “zmaja koji bljuje vatru”.
U nekim gegovima riječ “štrumpf” zamjenjuje imenicu koja se otkriva tek na kraju. Zbog toga završetak postaje smješniji. Ukratko, pravila štrumpfovskog jezika nisu stroga. Ovise o tome kakav učinak autor želi postići.
Štrumpfovi žive u selu usred šume, u području koje se zove “Prokleta zemlja”. Točan položaj sela nije poznat, ali se gotovo sigurno nalazi negdje u Europi. Budući da su autori Belgijanci, neki smatraju da bi selo moglo biti u belgijskim Ardenima. U prvim pojavljivanjima, selo izgleda mračnije i nalazi se među crnim, ogoljelim stablima. Kasnije postaje mnogo ugodnije i sve više nalikuje mirnom selu na rubu šume, ali se položaj sela poslije mijenjao prema potrebama pojedinih priča.
Peyo, pravim imenom Pierre Culliford, belgijski autor koji je pisao na francuskom jeziku, stvorio je serijal i svijet Štrumpfova. Rođen je 1928., a Štrumpfovi koje je osmislio 1958. godine su mu najpoznatije djelo koje ga je proslavilo u svijetu stripa, televizije i filma. Bio je glavni scenarist i crtač nekoliko od prvih šesnaest albuma Štrumpfova. Yvan Delporte bio je suautor scenarija dok je bio glavni urednik časopisa Spirou. Peyo je 1964. osnovao studio u vlastitom domu kako bi lakše radio na albumima.
Nakon Peyove smrti u prosincu 1992., njegov sin Thierry Culliford preuzima serijal, postaje glavni scenarist, a zatim i koordinator grafičke izvedbe. Za nastavak serijala odabrao je izdavača Le Lombard.
Štrumpfovi su ostvarili velik komercijalni uspjeh. Tijekom desetljeća prevedeni su na više od pedeset jezika i dijalekata u 90 zemalja, a do danas prodano je ukupno 50 milijuna albuma. Uspjeh su dodatno proširile televizijske i filmske prilagodbe, osobito američka animirana serija iz 1980-ih te filmovi iz 2011. i 2013., koji spajaju 3D animaciju i igrane prizore. U Americi poznati su pod nazivom Smurfs. Nastali su i videoigre, časopis, zabavni parkovi, mjuzikli, predstave, izložbe, licencirani proizvodi i slatkiši s likovima Štrumpfova. Uz to prodano je 300 milijuna figurica, 40 milijuna nosača zvuka i 8 milijuna DVD-ova. Franšiza se ubraja među najunosnije na svijetu, s procijenjenim prihodom od četiri milijarde američkih dolara.
Danas se Štrumpfovi smatraju međugeneracijskim kulturnim ikonama i jednim od najpoznatijih simbola popularne kulture.
Štrumpfovi su se u bivšoj Jugoslaviji pojavili u siječnju 1985. godine, ali kroz televizijsku animiranu seriju koju je sinkronizirala Radiotelevizija Zagreb (TV Zagreb). Zagrebačka televizija emitirala je tridesetak epizoda crtane serije o malom plavom narodu i njihovu štrumpfanju kroz život.
U Jugoslaviji su se prvi put pojavili u slovenskom Zvitorepcu (i njemu srodnom sarajevskom Strip magazinu) početkom sedamdesetih koji je objavljivao strip Johan i Pirlouita. Dječje novine iz Gornjeg Milanovca promovirale su i objavile samostalno izdanje stripa u svojim izdanjima Biser strip, EKS almanah i drugima. U Hrvatskoj se u albumskoj formi objavljuje tek u novije vrijeme.