Kraljica režije i trilera ponovno je napravila uradak o kojem se ne prestaje govoriti. Kathryn Bigelow, Oscarom nagrađena autorica hitova kao što su "Narednik James" i "Zero Dark Thirty", donijela je novu filmsku poslasticu – "Kuću dinamita".
Film progovara o vrlo aktualnoj temi i situaciji koja, zbog geopolitičkih i društvenih nestabilnosti kojima smo kao čovječanstvo svakodnevno izloženi, uopće ne izgleda tako nemoguće. Naime, vrh SAD-a dobio je vijest, točnije radari su pokazali kako je na SAD ispaljena nuklearna raketa i kako imaju osamnaest minuta da je sruše. Kada je prije nekoliko mjeseci došla vijest kako je Iran ispalio kišu raketa na Izrael, cijeli je svijet s grčem u želucu, strahom i stresom zbog neizvjesnosti imao priliku u realnom vremenu pratiti što se događa. Kao da smo gledali utakmicu, a ne rat uživo. Upravo je takav osjećaj donijela i Bigelow u svojoj "Kući dinamita". Nuklearna je raketa ispaljena i treba biti žurno srušena. No, što ako sustav obrane zbog sasvim realnih i mogućih razloga, kakvi su prikazani u filmu, zakaže?
Rasplet tog horora pratimo kroz tri priče. Prva je ona iz STRATCOM-a, odnosno iz zapovjedništva američke vojske, druga je viđena očima ministra obrane i ostalih rukovodećih ljudi u Bijeloj kući, a treća je ispričana iz perspektive samog predsjednika. Prva priča, u kojoj glavnu glumačku riječ vodi Rebecca Ferguson, svakako je najmoćnija, najemotivnija, najstrašnija i najlakše se s njom poistovjetiti. Ferguson tumači kapetanicu zapovjednog centra Oliviju Walker koja vodi operaciju obaranja projektila. Naravno, sazivaju se hitni sastanci s dužnosnicima Bijele kuće i sa samim predsjednikom kako bi se donijele odluke. Vremena nema, a i najmanja pogreška može biti kobna. U drugoj priči ništa manje uvjerljiv od Ferguson nije ni Jared Harris, koji glumi ministra obrane Reida Bakera. Treća priča, ona iz pozicije predsjednika, kojeg glumi Idris Elba, dramaturški je najslabija iako je i ona, naravno, solidna. Kao da se očekivalo od predsjednika da bude uvjerljiviji, čvršći. No, s druge strane, ovakve izvanredne situacije ne gledaju na titule jer u njima je svatko ipak samo čovjek. Osim napetosti koju stvara kaotična atmosfera, koja je dodatno pojačana oštrom montažom i zvukom koji je stvoren kako bi unosio nemir, fascinantni su i dijelovi filma u kojima, i to u sve tri priče, na površinu izlazi bespomoćnost. Svi rukovodeći ljudi ranjivi su kao bilo tko drugi i prikazi toga zaista su zastrašujući u filmu. Da, projektil nije zaustavljen i što sada? Naravno da je to očekivana gledateljska želja, no ni u jednom trenutku nam Bigelow ne pokazuje što se dogodi kada brojač dođe do nule. Umjesto toga, ovdje se strahota gradi u pretpostavkama koje nitko i ne želi postaviti i u tišini koja je jedan od najvećih strahova svakog ljudskog bića.
Horor, Norveška, 109 min. Režija: Emilie Blichfeldt Glumci: Lea Myren, Thea Sofie Loch Næss
Bajke braće Grimm u svojim izvornim verzijama zapravo su jako okrutne i mračne priče. Iznimka nije ni "Pepeljuga", koja ne govori samo o ljubavi i čistoći srca koju je sirota Pepeljuga imala nego i o taštini zbog koje su ljudi spremni učiniti nezamislive stvari, poput sakaćenja vlastitog tijela. Upravo takvu verziju "Pepeljuge" donosi norveški film "Grozna polusestra" Emilie Blichfeldt. Ovog puta poznata priča ispričana je iz perspektive jedne od polusestara. Skandinavski mračni narativni ton, elementi tjelesnog horora, koji na trenutke postaju doslovno negledljivi, pa se čuju čak i zvukovi mljackanja, gmizanja crva koji izlaze iz očiju trupla… Ne da može biti, nego jest previše. S druge strane, unatoč poznatoj priči i poznatom kraju, film je teško prestati gledati. Kao da je malo šokova u krupnim kadrovima u kojima se iglom bodu vjeđe kako bi se stavile duže trepavice ili u scenama u kojima Elvira, polusestra, sjekirom reže nožne prste kako bi joj noga stala u cipelicu pa se čeka što još može biti. "Grozna polusestra" film je koji zadržava pozornost, ali koji ne ostavlja ništa lijepo ni pozitivno nakon gledanja i koji izgleda kao da je tjelesni horor samo da bi bio tjelesni horor, bez nekoga dubljeg smisla.Grozna polusestra (Cinestar)
