Robert "Evel" Knievel postao je globalna ikona šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, izvevši više od 75 skokova s rampe na rampu tijekom karijere koja ga je učinila jednim od najpoznatijih kaskadera na planetu, a njegova nevjerojatna hrabrost i 433 slomljene kosti donijele su mu i mjesto u Guinnessovoj knjizi rekorda za najviše slomljenih kostiju u životu.
Sada, više od pet desetljeća nakon njegova zlatnog doba, njegova ostavština ponovno oživljava u Evel Knievel Experienceu, muzeju površine gotovo dvije tisuće četvornih metara u Las Vegasu. Ondje obožavatelji mogu izbliza vidjeti motocikle, kostime, kacige i memorabilije koje su ga učinile legendom. "Bio je pionir, bez sumnje, a utjecaj koji je imao ne može se podcijeniti", rekao je Mike Patterson, suosnivač i direktor muzeja.
Kelly Knievel, Evelov najstariji sin i partner u projektu, vjeruje da je to upravo ono što bi njegov otac želio. Odrastao je slušajući očeve planove o muzeju koji bi sačuvao njegovo nasljeđe za buduće generacije. "Moj otac je uvijek smatrao da bi trebao imati muzej jer je točno znao što je postigao i kako je inspirirao tolike ljude. Govorio mi je: 'Kelly, vrijedit ću više mrtav nego živ - a ako ti od toga ne možeš zaraditi, onda ni ne zaslužuješ novac'", rekao je Kelly o svome ocu, koji je preminuo 2007. godine u 69. godini od komplikacija povezanih s dijabetesom i plućnom fibrozom.
Jedan od ključnih izložaka je kaciga koja mu je spasila život na Staru godinu 1967. godine. Toga dana, Knievel je pokušao izvesti smrtonosni pothvat koji ga je pretvorio u svjetsku superzvijezdu: skok preko legendarnih fontana ispred hotela Caesars Palace u Las Vegasu, no sve je završilo katastrofom. Dok se uspinjao rampom, njegov motocikl Triumph Bonneville T120 iznenada je izgubio snagu te je snažno je udario u sletnu rampu udaljenu 42 metra, nakon čega je katapultiran preko asfalta na parkiralište obližnjeg hotela Dunes. Posljedice za Knievelovo tijelo bile su stravične: zdrobljena zdjelica i bedrena kost, slomljen kuk, slomljen zglob na ruci, dva slomljena gležnja i težak potres mozga.
"Da nije bilo ove kacige, velika je vjerojatnost da Evel Knievel ne bi preživio", objasnio je Patterson. "I sjetite se, ovo je kaciga iz 1967. godine, nema ništa od sigurnosne tehnologije koju vozači danas uzimaju zdravo za gotovo. To je u osnovi kanta s malo podstave unutra. Kad pogledate što mu se dogodilo, nevjerojatno je da je uopće preživio", dodao je Patterson.
Među izlošcima ističe se i motocikl American Eagle od 750 kubika, koji je Knievel vozio tijekom devet velikih skokova između 1969. i 1970. godine, prije nego što mu je zamalo okončao karijeru. Njegov posljednji nastup s tim motociklom dogodio se na stazi Pocono u Pennsylvaniji u kolovozu 1970., kada je teško pao, slomivši rame i ruku te zadobivši prijelome nekoliko kralježaka. Nakon toga više nikada nije skakao s tim motociklom, prebacivši se na Harley-Davidson. Danas je American Eagle jedan od najistaknutijih eksponata u muzeju, a prema Pattersonu, lako je vidjeti zašto je Knievel odustao od njega. "To je nevjerojatan dio povijesti, ali je vrlo, vrlo težak motocikl i užasan za skakanje. Toliko je težak da ga ne mogu ni gurati po muzeju. Možete samo zamisliti kako ga je bilo lansirati kroz zrak", pojasnio je.
Do 1974. godine, skakanje na motociklima više nije bilo dovoljno za Evela Knievela. Odlučan da izvede najveći pothvat svoje karijere, naumio je preletjeti 500 metara širok kanjon rijeke Snake u Idahu u parnoj raketi nazvanoj Skycycle X-2, koju je i sam pomogao dizajnirati. Muzej Evela Knievela danas čuva ne samo Skycycle korišten u tom pokušaju, već i strogo čuvani prototip koji se srušio tijekom testiranja samo mjesec dana ranije. "Test je držan u tajnosti jer je Evel vjerovao da će, ako uspije, oduzeti dio drame od pravog skoka. Ali nije uspio - i tada su ljudi oko njega počeli misliti da možda neće preživjeti", rekao je Patterson. Njihovi strahovi bili su opravdani. Nekoliko sekundi nakon javnog polijetanja, padobran se aktivirao prerano, povukavši raketu s kursa i poslavši je da bespomoćno pluta prema dnu kanjona. Knievel je za dlaku izbjegao pad u rijeku Snake dok se letjelica rušila niz stijenu kanjona. Unatoč svemu, izvukao se sa slomljenim nosom, posjekotinama i modricama. "On je to uvijek smatrao uspjehom", kazao je Patterson. "Pritisnuo je gumb, preživio i živio da ispriča priču."
Do 1975. Evel Knievel bio je globalni fenomen. Vozeći Harley-Davidson XR-750, stigao je na londonski stadion Wembley odlučan da preskoči trinaest londonskih autobusa pred 80 tisuća obožavatelja, dok su milijuni gledali prijenos uživo. Bio je bolno blizu uspjeha. Knievel je preletio gotovo sve autobuse, no pri slijetanju je zakačio posljednji i srušio se, pri čemu je slomio zdjelicu i ruku te dobio potres mozga. Čak i tada, odbio je da ga iznesu na nosilima. "Došao sam hodajući i otići ću hodajući", rekao je zapanjenoj publici prije nego što je dramatično najavio svoje povlačenje koje, ipak, nije dugo trajalo. Samo pet mjeseci kasnije, Knievel se vratio i uspješno preskočio četrnaest autobusa Greyhound u Cincinnatiju, unatoč molbama obitelji da odustane. "Kad god bih ga zamolio da prestane, samo bi rekao: 'Djeca ne govore Evelu Knievelu kada treba, a kada ne treba skakati'", prisjetio se Kelly.
Knievel je shvaćao snagu osobnog brenda mnogo prije nego što je to postalo uobičajeno. Njegovi blještavi kombinezoni, lepršavi plaštevi, oslikane kacige i prilagođena grafika na motociklima postali su gotovo jednako prepoznatljivi kao i sami pothvati, s domoljubnim stilom koji je kaskadera pretvorio u američku ikonu. Tijekom godina, Knievel je surađivao s brojnim dizajnerima kako bi stvorio svoj izgled. "Vidite crvenu, bijelu i plavu boju te zvijezde i pruge, i odmah znate da je to Evel Knievel", rekao je Patterson. U muzeju se nalazi nekoliko njegovih legendarnih odijela, a Patterson dodaje: "Na nekima od njih još uvijek se vide svi tragovi padova."
Iza svakog pothvata Evela Knievela stajala je pomna organizacija, a ništa nije bolje dočaralo razmjere njegovog putujućeg cirkusa od legendarnog kamiona s prikolicom "Big Red" marke Mack. Tim od 90 majstora, uključujući i samog Pattersona, mukotrpno je radio na restauraciji kamiona kako bi ga vratio u izvorno stanje. "Svi smo zaista ponosni na posao koji smo obavili. To vam stvarno daje predodžbu o razmjerima Knievelove turneje i onome što je bilo potrebno za organizaciju tih predstava", kaže Patterson. Za Kellyja, kamion predstavlja nešto osobnije: neumornu radnu etiku koja stoji iza legende. "Godinama je sam vozio svu svoju opremu od predstave do predstave diljem Sjedinjenih Država, postavljao rampe, pojavljivao se u javnosti, prisustvovao sastancima i pregovarao o poslovima - sve to bez menadžera ili pomoćnika osim moje majke. Njegova odlučnost da stvori nešto od sebe i njegova čista strast za životom bili su inspirativni", rekao je Kelly.
*uz korištenje AI-ja