Danas je teško zamisliti svijet bez Vita i Michaela Corleonea, ali remek-djelo Francisa Forda Coppole umalo nikada nije snimljeno. Prije nego što je ijedna scena snimljena, produkcija se našla na meti stvarne mafije.
Joe Colombo, moćni šef jedne od njujorških kriminalnih obitelji i osnivač Italoameričke lige za građanska prava, pokrenuo je žestoku kampanju protiv filma. Smatrao je da roman Marija Puza stereotipno prikazuje Talijane te je bio odlučan zaustaviti snimanje. Uskoro su producent Al Ruddy i šefovi studija Paramount počeli dobivati prijetnje smrću, a oprema je vandalizirana. Situacija je eskalirala do te mjere da je Ruddy morao mijenjati automobile kako bi zavarao progonitelje. U konačnici, Ruddy je shvatio da je jedini izlaz izravan dogovor s Colombom. U nizu napetih sastanaka, postignut je nevjerojatan kompromis: iz scenarija će biti izbačene sve reference na riječi "mafija" i "Cosa Nostra", a Liga će dobiti donaciju od filmske premijere. Zauzvrat, mafija je dala "blagoslov" produkciji, a neki od njezinih članova čak su se pojavili kao statisti.
Jednako žestoka bitka vodila se unutar samog studija. Coppola je bio uvjeren da ulogu Don Vita Corleonea može odigrati samo Marlon Brando, no Paramountovi direktori su se tome oštro protivili. Brando je u to doba imao reputaciju teške osobe s nizom neuspješnih filmova iza sebe. Studio je otišao toliko daleko da je zabranio Coppoli i spominjanje Brandova imena. Redatelj je na kraju uspio ishoditi probno snimanje, pod uvjetom da ga Brando odradi besplatno i položi milijunski polog kao jamstvo.
Još veći rat vodio se oko uloge Michaela Corleonea. Studio je htio etabliranu zvijezdu poput Roberta Redforda, Jacka Nicholsona ili Warrena Beattyja, no Coppola je inzistirao na tada gotovo nepoznatom kazališnom glumcu Al Pacinu. Smatrali su ga preniskim i neuglednim, a Pacino je kasnije priznao da su ga tijekom prvih tjedana snimanja više puta htjeli otpustiti. "Nitko me nije želio. Osim Coppole", izjavio je. Samo je redateljeva upornost spasila glumca koji će postati sinonim za tu ulogu.
Neprestani pritisci doveli su i samog Francisa Forda Coppolu na rub otkaza. Direktori Paramounta bili su duboko nezadovoljni njegovim umjetničkim pristupom - smatrali su da su prvi snimljeni materijali "pretamni", žalili su se da Brando "nerazgovijetno mrmlja" i da je radnja prespora. Coppola je živio u stalnom strahu, uvjeren da će svakog trena biti zamijenjen. "To je bilo najstrašnije i najdepresivnije iskustvo koje sam ikad imao", prisjetio se. Spas je stigao u obliku jedne od najlegendarnijih scena u povijesti filma - one u restoranu u kojoj Michael Corleone hladnokrvno ubija Sollozza i korumpiranog policijskog kapetana McCluskeyja. Kada su šefovi vidjeli snimku, ostali su bez teksta. Intenzitet te scene, koja označava Michaelovu potpunu transformaciju, napokon ih je uvjerio da Coppola zna što radi. Ta scena spasila je i Al Pacina i redatelja, a Coppola je dobio dovoljno slobode da dovrši film prema svojoj viziji. Da bi osigurao svoj položaj, morao je poduzeti drastičan korak - otpustio je nekoliko članova vlastite ekipe za koje je sumnjao da lobiraju protiv njega.
Kaotična produkcija izrodila je i neke od najpoznatijih filmskih anegdota. Šokantna scena u kojoj se filmski mogul Jack Woltz budi i u krevetu pronalazi odsječenu glavu svog konja snimljena je s pravom konjskom glavom. Na probama je korištena lažna, pa je vrisak glumca Johna Marleyja bio potpuno autentičan jer nije znao što ga čeka. Slično tome, neke od najcitiranijih rečenica bile su čista improvizacija jer, primjerice, čuvena "Ostavi pištolj, uzmi cannole", koju izgovara Clemenza nakon ubojstva, nije postojala u scenariju. Glumac Richard Castellano dodao ju je na licu mjesta, a Coppola je prepoznao genijalnost trenutka.
Nervoza koju pokazuje ubojica Luca Brasi, kojeg je glumio bivši hrvač i stvarni tjelohranitelj Lenny Montana, dok vježba svoj govor za Don Corleonea također je bila stvarna. Montana je bio toliko impresioniran Marlonom Brandom da je stalno griješio tekst. Umjesto da scenu izbaci, Coppola je dodao kratki kadar u kojem Brasi vježba, savršeno pretvorivši glumčevu tremu u karakternu crtu lika.
Unatoč svim preprekama - ili možda upravo zbog njih - kaos produkcije pretočio se u sirovu energiju koja je “Kuma” pretvorila u filmsko remek-djelo. Film je osvojio tri Oscara, uključujući i onaj za najbolji film, te je postao kulturni fenomen koji je redefinirao gangsterski žanr i zauvijek promijenio Hollywood. Priča o njegovom nastanku ostaje jednako dramatična i fascinantna kao i priča o obitelji Corleone, svjedočeći o tome kako se iz sukoba, pritiska i umjetničke tvrdoglavosti može roditi vječna umjetnost.
*uz korištenje AI-ja
Najbolji film svih vremena