Povratak kraljice undergrounda

Za sve koji slučajno ne znaju ili su zaboravili: Banga je ime vjernog psa Poncija Pilata iz Bulgakovljeva satiričnog remek-djela Majstor i Margarita. No ako kakvog rock-obožavatelja i treba podsjećati na priču o psu, nekako se samo po sebi razumije da je tajna zvana Patti Smith odavno otkrivena – ili možda još uvijek nije? Uostalom, ona će prva priznati kako još uvijek nije dovršila proces samootkrivanja koji traje u stvarnom životu, jednako kao i na albumima. A njih nije mnogo. Najnoviji, jedanaesti po redu, stiže nakon dugogodišnje stanke djelomično prouzročene i radom na izvrsnoj autobiografiji "Tek djeca". Pročitate li tu knjigu, prvi zaključak glasi: rijetko se u rock and rollu može naći netko toliko opsjednut svim oblicima umjetnosti. O tome govore i nove pjesme, sve redom s referencama na osobnosti iz svijeta literature, slikarstva, filmske umjetnosti, ali i popularne glazbe. Primjerice, elegična „This Is The Girl“ posvećena je zlosretnoj Amy Winehouse, a lista njezinih heroja i heroina obuhvaća velikog ruskog filmaša Andreja Tarkovskog, francusku glumicu Mariju Schneider, talijanskog moreplovca i istraživača Ameriga Vespuccija te starog Neila Younga – emotivna obrada njegove snolike klavirske balade „After The Goldrush“ zaključuje album. Ono što zapanjuje nakon skoro 40 godina na sceni njezin je vokal, čišći no ikad, ali jednako sugestivan. I još važnije, ostaje neokrnjena Pattina sposobnost da poeziju i rock ispreplete u cjelinu u kojoj je teško raspoznati gdje prestaje jedno, a počinje drugo. Naizmjence melodiozan, djelomično i preambiciozan (nepotrebno razvučena „Constantine's Dream“), album Banga neće unijeti velike preokrete u njenoj karijeri, ali sigurno neće razočarati ni jednog iz vojske poklonika koji su je upoznali dok je mijenjala njujoršku underground rock-scenu sredine sedamdesetih.