U počecima stvaralaštva Davora Vrankića na njega su utjecali film, strip i fotografija. Danas gaji samo njemu svojstven stil, neku vrstu osobnog, paralelnog realizma, a miks svega snažno je vidljiv u stripu dijaboličnih likova na kojem je počeo raditi 1992., kada se iz Osijeka odselio u Pariz. Tih 56 tabli stripa, dosad neizlaganih, vidjet ćemo u sklopu izložbe “The Straight Story”, koja se večeras otvara u zagrebačkoj galeriji Forum.
– Početna ideja bila je napraviti kratku eksperimentalnu priču od četiri stranice, no kako se crtež spontano nastavio razvijati, u jednom trenutku došao sam do 80 stranica. U tom periodu, početkom 90-ih, nisam bio koncentriran isključivo na taj strip. U trenutku njegova nastanka nisam bio u stanju analitičkog razmišljanja, bila je riječ o improvizaciji koja se organski razvijala iz table u tablu. Utoliko mi je zanimljivo da se naslov izložbe “The Straight Story” spontano nametnuo 28 godina nakon što je nastao – kaže Vrankić, kojem karantena zbog pandemije koronavirusa nije utjecala na parišku rutinu da crta čak devet sati dnevno. Zakinut je ostao tek za ritual odlaska na kavu i listanje dnevne štampe u 14. arondismanu, u kojem stanuje.
– Nedostajali su mi susreti s prijateljima i odlasci na otvorenja izložbi. U pojedinim dijelovima grada čini se da je sve normalno, nitko ne nosi maske i nemate dojam da su ikakve mjere na snazi. No već pri ulasku u javni prijevoz ili veće prodajne centre maske su obvezne. Nakon ukidanja izolacije Parižani su se sjurili u restorane i kafiće... to nam je svima nedostajalo. Galerije u Parizu su otvorene, naizgled se čini da je sve kao prije, no otvorenja izložbi s puno ljudi više se ne organiziraju. Mislim da će se pravi efekt ove krize vidjeti tek krajem godine. Vjerujem da će doći do velikih društvenih i ekonomskih reformi. Na koji će se to način manifestirati na svjetsku kulturnu scenu, teško je predvidjeti – kaže Vrankić.
Inače, za Vrankićevim radovima vlada velik interes svjetskih kolekcionara, a o njemu s oduševljenjem piše i New York Times. Svjetska afirmacija posljedica je iznimnog stila i crtačke vještine, a govoreći o njezinim počecima, ne može se pobjeći od gotovo filmske priče kojom je sve eksplodiralo. Ima tome više od 20 godina da su mu u New Yorku ukrali mapu s crtežima. Lopov je od njih priredio uličnu izložbu, a sve ih je za 150 dolara otkupio dizajner Alberto Mantilla. Shvativši o čemu je riječ, na jednom od njih nalazio se Vrankićev broj, javio mu se i ostalo je povijest. Radovi su uvijek olovka na papiru, a kist, kaže, nije u ruke uzeo od studija i uvijek koristi Penetelove mine 2B, 0,9 mm. Djela mu se nalaze u kolekcijama MoMA-e, Museum Overhollanda, Teaching Tang Museuma, Museum of Art Ningbo u Kini, MSU Zagreb i MMSU Rijeka. Ova zagrebačka izložba prva je nakon lanjske njegove najopsežnije izložbe u domovini “Obećavam ti čudo” održane u MSU, a otvorena je do 31. kolovoza.