Dugometražni dokumentarni film "Mirotvorac", koji će večeras biti prikazan na Drugom programu Hrvatske radiotelevizije, posveta je čovjeku čije je ime postalo sinonim za izgubljenu priliku za mir. U središtu priče je Josip Reihl-Kir, tadašnji načelnik osječke policije, koji je u uzavreloj atmosferi 1991. godine neumorno radio na smirivanju tenzija između Hrvata i Srba. Njegova odlučnost da spriječi krvoproliće, sažeta u izjavi da dok je on živ, rata u Osijeku neće biti, tragično je prekinuta prvog srpnja 1991. godine.
Na povratku s jednih od brojnih mirovnih pregovora u Tenji, na njega i njegove suradnike, potpredsjednika osječkog Gradskog vijeća Gorana Zobundžiju i gradskog vijećnika Milana Kneževića, pucao je pripadnik rezervnog sastava hrvatske policije. Njihova smrt, tvrde mnogi, otvorila je vrata potpunom ratu u Slavoniji.
Redatelj Ivan Ramljak, koji je na projektu udružio snage s iskusnim novinarima Dragom Hedlom i Hrvojem Zovkom, pomoću rijetkog i do sada većinom neviđenog arhivskog materijala i razgovora sa svjedocima, podsjeća na taj događaj iz 1991. godine, ubojstvo čovjeka koji se zalagao za mirno rješenje i izbjegavanje ratnih sukoba, a čiji su mogući nalogodavci još nepoznati.
Kvalitetu i važnost "Mirotvorca" prepoznala je i struka, kako domaća, tako i međunarodna. Film je svoj put započeo premijerom na ZagrebDoxu, nakon čega je uslijedio niz priznanja. Na Pulskom filmskom festivalu 2025. osvojio je Veliku zlatnu arenu za najbolji film te Zlatnu arenu za najbolju montažu. Vrhunac međunarodnog uspjeha dogodio se na jednom od najvažnijih svjetskih festivala dokumentarnog filma, DOK Leipzigu, gdje je ovjenčan glavnom nagradom, Zlatnom golubicom za najbolji dugometražni dokumentarac. Uspjesi su se nastavili i na Liburnia Film Festivalu, CineHillu i Rab Film Festivalu, a prikazan je i u prestižnom njujorškom muzeju MoMA.
"Mirotvorac" je film koji će vas duboko potresti, ali istovremeno, on je i priča o nadi i podsjetnik da su i u najmračnijim vremenima postojali ljudi iznimne hrabrosti i integriteta. Prikazivanjem ovog filma na javnoj televiziji, priča o Josipu Reihlu Kiru, čovjeku koji je vjerovao da je "bolje sto godina pregovarati nego jedan dan ratovati", napokon dobiva mjesto u kolektivnom sjećanju koje joj pripada. To je prilika ne samo za starije generacije da se podsjete, već i za mlađe da nauče o čovjeku koji se usudio biti mirotvorac kada su svi oko njega željeli rat.
Gledao sam ljetos. Na žalost, onakav je kakav je u kritikama opisan. Svi su krivi za rat, ali mi ipak malo više. Tu i tamo im je promaklo nešto od stvarne slike, npr. kad navode da je JRK rekao da trebamo kupiti vrijeme dok se ne naoružamo. To u biti, čini mi se, puno više objašnjava njegovo postupanje, no slika koju film pokušava postaviti.