Ovisan o živoj svirci

Najodaniji ljubitelj rocka uživo u cijeloj Britaniji, a vjerojatno i šire, 50-godišnji je Londončanin Ray Morrisay, koji je na žive nastupe počeo odlaziti 1973. u obližnji Hammersmith Odeon (danas Apollo), i nije prestao. I dan-danas čuva zapise o svakom koncertu – tko je svirao, kad, gdje, koga se moglo vidjeti u publici – i ocjene od 1 do 10. Svu svoju dokumentaciju nedavno je prebacio i na web stranicu (http://www.raysgigs.com/) za što mu je trebalo šest mjeseci.

Na prvom koncertu slušao je Mott the Hoople, kojima su tad predgrupa bili mladi i nepoznati Queen. "Više od ičega me zapanjilo koliko velike zube je imao Freddy Mercury," sjeća se Ray.

Svoj omiljeni bend, Sex Pistolse, slučajno je gledao na prvom nastupu uopće, njegovo lice se na fotografiji s koncerta našlo na omotu nekih njihovih ploča, a čak je jednom i pjevao s njima na tonskoj probi umjesto Johnnyja Rottena. Po njemu su oni, bez obzira na stupanj sviračkog umijeća, najbolji koncertni bend, a na popis prvih deset ušli su još i The Clash, Kiss, AC/DC, U2, David Bowie, Rolling Stones, The Who, Tin Lizzy i Van Halen.

Najbolji koncert svih vremena po njemu je, naravno, Live Aid 1985 na Wembleyu, a dopao mu se i prošlogodišnji povratnički koncert Zeppelina. Hodajući po koncertima osobno je upoznao mnoge glazbenike, od Micka Jaggera do Madonne, a trenutno se najviše veseli ponovnom dolasku u ove dijelove svijeta svojih ljubimaca iz Australije, AC/DC, koje je dosad uživo slušao 36 puta: "Imam karte za O2 arenu i za pariškikoncert; na ovoj turneji vjerojatno ću ih gledati ukupno šest puta."

Premda već u srednjim godinama, ne planira skoro prestati s odlascima na koncerte: "Živa glazba bolja je nego ikad – ima više bendova, više festivala, više gaža. Dok god drže kvalitetu koncerata, ja ću se truditi doći. ne volim ništa propustiti."