Radnja je naizgled jednostavna – glazbeni skladatelj Peter Bretter (Jason Segel) je u rasulu. Posao mu je stvaranje zlokobne glazbe za popularnu TV krimi-seriju u kojoj glumi njegova djevojka, uspješna zvijezda Sarah Marshall (Kristen Bell) koja ga, nakon pet godina veze, iznenada ostavlja, a njegov se svijet u sekundi urušava.
U očajničkom pokušaju da pobjegne od uspomena i zacijeli slomljeno srce, po savjetu polubrata (Bill Hader) Peter impulzivno rezervira putovanje na Havaje, no, umjesto idiličnog odmora, dočekuje ga najgora noćna mora: u istom luksuznom odmaralištu odsjeda Sarah sa svojim novim dečkom - ekscentričnim i karizmatičnim britanskim rokerom Aldousom Snowom (Russell Brand). Peterov pokušaj zaborava pretvara se u niz neugodnih i urnebesno smiješnih susreta, dok utjehu pronalazi u druženju sa srdačnom hotelskom recepcionarkom Rachel (Mila Kunis).
Ono što film izdiže iznad prosjeka žanra jest upravo lik Petera jer Jason Segel, koji je ujedno i scenarist, stvorio je protagonista koji je daleko od idealnog. On je ranjiv, izgubljen i sklon samosažaljenju, odjeven u iste trenirke danima i okružen zdjelicama napola pojedenih pahuljica. Njegova tuga je opipljiva i autentična, bilo da plače uz reality showove ili drži tragičan monolog o plastičnoj posudi za žitarice koja mu sada "čuva svježinu". Segel se ne boji prikazati Petera u najponižavajućim trenucima, uključujući i danas već kultnu uvodnu scenu u kojoj ga Sarah ostavlja dok je on potpuno gol. Upravo ta sirova, nefiltrirana ranjivost, kombinirana s briljantnim komičnim tajmingom, stvara lik s kojim se publika, a pogotovo muški dio koji inače izbjegava romantične komedije, može lako poistovjetiti.
Iako je priča ispričana iz Peterove perspektive, film se mudro kloni stvaranja jednodimenzionalnih likova. Sarah Marshall tako nije prikazana kao klasična negativka, jer kako radnja odmiče, kroz prisjećanja i bolno neugodne dijaloge, shvaćamo da je Peter bio daleko od savršenog partnera: pasivan, bez ambicija i pomalo zapušten. Kristen Bell vješto balansira između šarma koji je privukao Petera i frustracije koja ju je otjerala. S druge strane, Russell Brand briljira u svojoj probojnoj ulozi Aldousa Snowa, hedonističkog rokera koji je istovremeno iritantan i simpatičan. Neugodni zajednički trenuci, poput večere na koju ih Aldous sve pozove, samo pojačavaju napetost i komediju. S druge strane, Mila Kunis kao Rachel unosi dašak svježine i zdravog razuma, predstavljajući nadu i put prema oporavku, a njezina kemija sa Segelom srce je filma.
Film je prožet specifičnim humorom produkcijske kuće Judda Apatowa, koji spaja vulgarne šale s neočekivanom toplinom i situacijskom komedijom koja izaziva susramlje. Scene su pune improvizacije, što im daje dodatnu dozu spontanosti. Ipak, ono po čemu se "Preboljeti Saru Marshall" pamti jest nevjerojatna galerija sporednih likova - od Jonaha Hilla kao konobara koji opsjeda Aldousa Snowa, preko Jacka McBrayera kao seksualno frustriranog mladenca, do Billa Hadera kao Peterovog brižnog polubrata. Apsolutni vrhunac je Paul Rudd u ulozi Kunua, instruktora surfanja čiji su životni savjeti potpuno besmisleni, a svaki od ovih likova doprinosi bogatstvu filma, čineći ga djelom koje se s užitkom gleda više puta.
Scenarij Jasona Segela djelomično je inspiriran njegovim stvarnim prekidom s glumicom Lindom Cardellini, što objašnjava autentičnost emocija. Čak je i ideja za bizarni, ali genijalni podzaplet - Peterov san da postavi lutkarsku rock operu o Drakuli - potekla iz Segelovog vlastitog, godinama starog projekta. Na nagovor producenta Apatowa, ta je ideja postala ključni dio filma, a lutke je izradila radionica Jima Hensona, tvorca Muppeta.
*uz korištenje AI-ja