Probrana je publika sačinjena od autora i aktera filma te nekoliko novinara premijerno jučer gledala “Doba uskoka”, novi dokumentarno-igrani film Božidara Domagoja Burića. Ovom autoru doista nije bio problem odgledati film još jednom nakon njegova pretpremijernog prikazivanja u prosincu pretprošle godine na New Europe Marketu održanom u zagrebačkom hotelu Esplanade. Doista ne, jer Burić je uspio napraviti i bolji uradak od svojih dosadašnjih vrlo uspjelih “Republike”, koja je postala i međunarodnim hitom, te “Hrvatskih kraljeva”.
Burić je sa suradnicima na “Doba uskoka” potrošio četiri godine, na samu je produkciju potrošeno dvije i pol godine, kako je već tada bio rekao Burić. Ponovno smo, dakle, vidjeli “Doba uskoka” u formi cjelovečernjeg filma koji je podijeljen u četiri poglavlja, što projektu daje fleksibilnost da se pojavi i kao serija. Ova projekcija organizirana je u povodu početka kinodistribucije, koja počinje već sutra, dok će se serija s više dokumentarnih dijelova naknadno emitirati na HRT-u. Da je “Doba uskoka” doista bolji proizvod od ranijih Burićevih uradaka može se tvrditi zbog više razloga. Bitno je prisutnije korištenje tehnologije koje je svrsishodno koliko je i atraktivno. Mišung igranih dijelova, dokumentarizma, monologa povjesničara te tehnologije skladan je, ne pretjeruje se ni u čemu pa “Doba uskoka” nije ni u jednom periodu dosadno. Također, angažiranje odličnih naših glumaca kao što su Amar Bukvić, koji je legendarni uskok Juriša Hajduk, Milan Pleština koji je Petar Kružić, Krešimir Mikić koji je Ferdinand Habsburg, Dušan Bućan koji je Josip Rabatta, između ostalih, samo je podiglo uvjerljivost filma o dobu o kojem smo često slušali, ali ipak malo znamo. Tako je bilo i s Burićem koji je pripremu napravio dobro, uskoke i vizualno uobličio, a imao je i pomoć vrhunskih povjesničara sa svjetski uglednih institucija poput Oxforda, Cambridgea i Sorbonne, a istaknimo, dakako, sudjelovanje i našeg uvaženog povjesničara prof. dr. sc. Nevena Budaka. Burićevi su uskoci uvjerljivi kao ljudi svojega doba, s vrlinama i manama, duhoviti, poneki put do vulgarnosti, okrutni, onoliko koliko su prema njima bili njihovi protivnici. Ali i pragmatični, što ih je učinilo precima gerilskog ratovanja.
Nije se, naime, u to doba znalo tko je za koga opasniji u tercetu uskoci – Mlečani – Turci. No činjenica je da je uskočki Senj bio čvrsto uporište u sprečavanju prodora Turaka dalje na Zapad. Autentičnost lokacija poštovana je koliko god je to bilo moguće. Osim Senja, koji danas ima malo dodirnih točaka s onodobnim gradom jer je u Drugom svjetskom ratu stradao, kamere su bile i u Stonu, Grobniku, Ribniku, Trakošćanu, okolici Trilja, na Braču. Čak je 280 statista korišteno za “Doba uskoka”, sašiveno 600 kostima, a napravljena je i replika velike galije.
Povijest se prodaje, znaju to dobro na HRT-u, a Božidar Domagoj Burić zna napraviti i poželjan proizvod.