Samo je u produkciji Marvel Studiosa, prve velike neovisne hollywoodske produkcijske kuće nakon DreamWorksa Stevena Spielberga i njegovih partnera, dosad snimljeno 20 filmova temeljenih na junacima kojih je većinu, dakako, osmislio ili, poput Kapetana Amerike, oživio, Stan Lee, a kojima su život na tabli stripa udahnuli Jack Kirby i Steve Ditko. Ti su filmovi zaradili ukupno 17,5 milijardi dolara globalno čineći tu franšizu najdohodovnijom u povijesti. Sve u samo deset godina. I nije kraj jer u produkciji je još 11 filmova. Priča o Marvelovim junacima koje potpisuje nedavno preminula kultna figura američkog i svjetskog stripa ne počinje tek 2007. Prvi su se X-Meni pojavili već 2000. godine, slijedio ih je Spider-Man 2002., Daredevil, Hulk, X2 2003., Spider-Man 2 2004., Fantastična četvorka 2005., X-Men: Posljednja fronta 2006., Spider-Man 3, Fantastična četvorka: Dolazak srebrnog letača 2007. godine. I nakon formiranja Marvel Studiosa, Fox nastavlja s X-Menima, X-Men početak: Wolverine prikazan je 2009. godine, X-Men: Prva generacija 2011., Wolverine 2013., X-Men: Days of Future Past 2014., X-Men: Apokalipsa 2016., Logan 2018. godine. Isto kao što Columbia Pictures nastavlja sa Spider-Manom – Čudesni Spider-Man prikazan je 2012. godine, Spider-Man: Povratak kući prošle godine, no sada već u koprodukciji s matičnom kućom Marvel Studios. Što se, pak, X-Mena tiče, i oni će se uskoro vratiti kući jer, nakon što je Walt Disney Company kupio 21st Century Fox, tome su otvorena vrata pa je nedavno ta vijest i službeno potvrđena. Moćni je šef Disneya Bob Iger rekao kako ne mogu biti dva Marvela, već samo jedan. Sasvim točno. I sada, jeste li uspjeli prebrojiti sve filmove? Vjerojatno ne. Vjerujte nam, da se sada uhvatimo broja nominacija za Oscar i osvojenih zlatnih kipića, pretpostavljamo da biste se ostavili ovog teksta. Naš Dalibor Talajić dugogodišnji je Marvelov crtač koji nam je pomogao da shvatimo povezanost Marvelova stripa i filma.
– Ne bi bili ovako planetarno popularni da nije ekranizacija, naravno. Ali ne zaboravimo da je Marvel, dakle izdavačka kuća koja objavljuje stripove sa tim likovima, a koju je Lee zapravo stvorio, i bez filmova bila najutjecajnija i najveća izdavačka kuća koja izdaje stripove. No baš tajna uspjeha likova kojima je, uz Jacka Kirbyja i Stevea Ditka, Stan Lee tvorac jest što su oni svi zamišljeni kao svakodnevni, obični ljudi koje srećemo u gradovima u kojima živimo, ne izmišljenima. I oni su jednako životni kao i naši susjedi, imaju jednake nedostatke – bilo da su u pubertetu smoždeni problemima koje pubertet sobom nosi (Spider-Man), bilo da imaju problema s alkoholom (Iron-Man), bilo da se osjećaju kao da ne pripadaju vremenu u kom žive (Captain America), invalidi su (Daredevil) i tako dalje... I to što imaju posebne moći samo je još dodatan problem ionako opterećujuće svakodnevice. Stoga je iznimno lako poistovjetiti se s njima – kaže Talajić objašnjavajući kako su, ipak, s vremenom, sami stripovi postali vrlo brutalni u odnosu na doba u kom su nastali.
Moć i odgovornost
– Filmovi, odnosno ekipa koja ih radi, oslanjaju se upravo na onaj nevini period ere superheroja i zapravo podsjećaju nas na razloge zašto su svi ti likovi i danas toliko inspirativni i zabavni. Konačno, Stan Lee je znao da su primarna publika stripa njegova vremena klinci. Stoga su njegovi junaci uvijek imali odgojnu komponentu sa snažnom porukom. Mislim da nema poznatije krilatice od one koja tako predivno opterećuje Spider-Man: Uz veliku moć dolazi i velika odgovornost – kaže naš poznati strip-crtač. Brojke vezane samo uz ekranizacije junaka koje je osmislio Stan Lee dovoljne su da izlude i bolje matematičare i statističare. Franšiza X-Mena zaradila je za 11 filmova 5,72 milijardi dolara uz jedan odmak, a to je da Deadpoola, junaka kojeg se ovdje ubraja, Stan Lee nije osmislio. No prihvatio ga je kao dio svog stripovanog svemira pojavivši se u prvom Deadpoolu u manjoj ulozi, ono što se u američkim celebrity magazinima naziva ‘cameo’. I nije mu to bilo prvi put, dokaz da, za razliku od nekih drugih autora, nije imao ništa protiv da se njegovi junaci ožive na filmu jest i to da se u takvim manjim ulogama pojavio u više od 40 filmova i serija. Svakako je jasno da nije trebalo dugo a da Marvel Studios kupi netko veći. Dogodilo se to već 2009. godine kada ih za četiri milijarde dolara kupuje Walt Disney Studios. U svakom slučaju, Stan Lee zaslužio je ta pojavljivanja praktički po želji jer bio je prvi direktor Marvel Studiosa, nakon što su oni evoluirali iz Marvel Filmsa. Već je 1997. godine, nakon uspostave buduće iznimne franšize, potvrdio da se više i ne bavi stripovima.
– Većinu vremena u uredu provodim radeći na filmovima, televizijskim serijama i animacijama. Više se stripovima ne bavim svaki dan. Ali pratim što se događa i razgovaram o tome s našima u New Yorku. Usto provodim dan ili dva kod kuće svakog tjedna pišući scenarije i druge projekte za koje bih volio da se razviju. Sanjam o danu kada ćemo napraviti veliki animirani film temeljen na Marvelovu superjunaku – rekao je spominjući ovdje Thora prije svega. Pazite, riječ je o 1997. godini. Veliki animirani film neće vidjeti, a ni prvi Marvelov junak u cjelovečernjem formatu nije bio neki njegov, nego – Blade. Govorilo se tada kako bi James Cameron rado napravio filmskog Spider-Mana, no ni to se nije dogodilo zbog nekakvih pravnih zavrzlama. Ipak, zaživjele su priče kako će na velikom ekranu uskoro završiti i X-Meni, Srebrni letač, Fantastična četvorka te Nevjerojatni Hulk. Tko je novac stavio na to, obogatio se iako je morao čekati još koju godinicu da se te produkcije i ostvare. Sasvim je očito da su filmovi u cijelosti prenijeli duh stripa na veliki ekran. Ali i Leejeve stavove koje se nije libio javno izražavati poput protivljenja rasizmu što je jasno vidljivo iz Crne Pantere.
– X-Meni su nastali kao odgovor na odnos društva prema svemu drukčijem. Tada je aktualan bio rasizam, dvijetisućitih, kad su filmovi nastali, aktualan je bio odnos spram LGBT zajednice, danas su izbjeglice problem. Hulk je nastao kao plod straha od atomske bombe. Danas bi genetski inženjering poslužio kao inspiracija. U filmovima se pak Iron-Man već borio protiv vlastite kreacije – umjetne inteligencije. Kapetan Amerika, sa svojim čistim i jasnim moralnim vrijednostima, uvijek će zvučati zastarjelo i bit će prezren, a zapravo će jedini uvijek biti u pravu. Što se Stanova protivljenja rasizmu tiče, mislim da je to šira slika. Uvijek se pozicionirao uz one koji su slabiji, koji su ugroženi. One koji imaju male šanse, koji su i pojavom i životnom perspektivom nikakvi, a u sebi zapravo kriju neprepoznati i ogromni potencijal (Spider-Man). I to je, vraćam se na početak, ta formula: mali čovjek je zapravo onaj koji u sebi krije istinskog heroja. A nije li upravo to san svakoga od nas – o sebi samom – kaže Dalibor Talajić.
Kevin Feige, današnji čelnik Marvel Studiosa vjerojatno je najzaslužniji za ovakav uspjeh junaka koji su svoj život počeli na tablama stripa.
– Stan je dominirao pop-kulturom. Volio ju je i stalno je pratio što se u njoj događa. Godinama je govorio da će likovi koje stvara preživjeti sve nas kada dospiju na film te će svakako ući i u mitološki kulturni Panteon. Njegov doprinos modelu koji smo mi razvili, a koji se pokazao tako uspješnim jest u inzistiranju da likovi ostanu ukorijenjeni u svoje šire društvene i emocionalne kontekste – rekao je Feige navodeći jedan sjajan primjer.
– Crna Pantera. Ljudi bi kurtoazno govorili da je to važan film te kako je hrabro da je Walt Disney Studios potrošio toliki novac kako bi se napravio film koji ima gotovo u potpunosti tamnoputu glumačku postavu. I to je zaista sasvim točno. No upravo zbog toga bilo je vrijedno imati Stana Leeja, on bi nam pokazivao kamo se treba gledati. Pa on i Jack Kirby stvorili su 1960-ih junaka koji je iznikao iz samog središta pokreta za ljudska prava. Uspjeh je upravo u takvom riziku, kao što je i u prepoznavanju važnih tema kojima se Stan bavio – rekao je Feige. Sasvim ste dobro zaključili ako ste pomislili da je Kevin Feige za Marvelove filmove ono što je Stan Lee bio za Marvelove stripove.
Velika ostavština
Jedan od vjernih pratitelja hollywoodskih zbivanja zapisao je kako Feige radi ono što je Lee radio 60-ih godina, sve oko sebe drži čvrsto usmjerenima prema jednom cilju. A to je potrebno jer se u Marvel Studiosu sve radi drugačije od klasične hollywoodske produkcije koja rijetko koju franšizu može zadržati više od tri nastavka gaseći je uglavnom kada prestane zarađivati. Ovdje to nije tako, Tonyja Starka vidjet ćete i u drugim filmovima osim samog Iron-Mana, sve junake zajedno u istom filmu. I to sve funkcionira. I Feige ne skriva zašto.
– Sve počinje sa stripom iz kojeg mi paramo stranice, stavljamo ih na zid i tražimo inspiraciju. Te su stranice naš vodič, zvijezda Sjevernjača koja vodi te ogromne produkcije u stvarnost, sve je to u tim tekama gdje je sve i započelo, potvrđujući kako netko, pa i on, može biti najbolji menadžer na svijetu, no ako nemate čime manipulirati, uzalud vam je. A Stan Lee ostavio je dovoljno dobar paket.
Blade je prvi..nemaš pojma novinaru