O Rundeku, vibri 80-ih i iznevjerenim nadama

Pisati o glazbi je kao plesati arhitekturu – davno zapisana misao postaje sve aktualnija sa svakom novom pročitanom knjigom. Nije lako glazbu pretvoriti u slova jer ovdje je riječ o najosobnijoj umjetnosti, zapravo umjetnosti u kojoj je svakom konzumentu baš sve dopušteno. Svatko kada sluša glazbu, u njoj čuje samo svoje emocije, sjećanja, proživljene događaje, vibru... Gdje i kako uopće naći pisca koji se barem rubno naslanja na ono što sami proživljavamo, koji pisac može potrefiti baš našu žicu? Glazbena problematika, naravno, postaje još “ozbiljnija” kada se netko dohvati glazbe koja čitatelju najviše znači.

U tu najvažniju glazbenu kategoriju osobno oduvijek ubrajam novi val (priznajem spremno: bila je to glazba moje mladosti), a pri samom vrhu najdražih, najvažnijih i najutjecajnijih dijelova novog vala je glazba koju je napisao i otpjevao Darko Rundek. Baš zbog toga tvrdim da je “Rundek, između / Knjiga o pjesmama” Ante Perkovića (Menart, urednik Branko Komljenović, 99 kuna) jedna od najboljih knjiga o glazbi napisanih u nas. Perković ne mistificira, ne udara u žice nostalgije, ne diže Rundeka na pijedestal. On zapravo hvata baš tu vibru koja je postojala osamdesetih, nepogrešivo otkriva taj duh vremena koji je i sam proživio. Danas su to, za sve nas, neka stara, dobra vremena, ali odavno smo naučili da stvari nisu bile onako sjajne kakvima smo ih tada doživljavali. Glazba, na sreću, jest!

Bila je čak i bolja od onog što smo zavoljeli na prvo slušanje. Izdržala je sud vremena, preživjela sve te godine, oduprla se svim turbo-folkovima, domoljubnim tamburama, dance ritmovima, čak i srpskoj “kuruzi” koju uveliko sluša današnja mladež. Takvo trajanje lako je predvidjeti i ovoj knjizi jer zapisi u njoj ostaju svjedočenja o jednom vremenu, ali i glazbeniku i autoru koji nikada nije išao za gomilom. Niti je težio tome da joj bude na čelu. No, Perković i Rundek u ovoj knjizi pričaju i o ovom našem nimalo sjajnom i obećavajućem vremenu. Ono je skriveno u iznevjerenim nadama, a kada se spotaknete baš o te retke, jedino što vas može spasiti jest glazbena pozadina vašeg čitanja. Sigurna sam da imate Haustor. Ja ih imam na pločama, kasetama, CD-ima... I to je to naše zajedničko trajanje.