U Osijeku 7. listopada počinje novi intermedijski festival književnosti nazvan PUnKt. Skraćenica je to za Panoniju, umjetnost, nove medije, književnost i teoriju, a festival traje do 14. listopada. Organiziraju ga osječka Akademija za umjetnost i kulturu i osječki Filozofski fakultet. Zbog čega bi publika trebala doći na festival, pitamo glavnog koordinatora Nebojšu Lujanovića.
– Ovim festivalom Osijek je dobio festival s dvadesetak autora ili umjetnika i time se konačno upisao u niz gradova koji grade svoje prepoznatljive kulturne događaje. Osim toga, publika će ovdje vidjeti nešto sasvim drugačije jer im ovaj festival pruža polivalentan doživljaj. Tu će biti izložbi, koncerata, predstava, performansa, a svima je polazište književnost. Među publikom će biti i autori književnih djela, a mogu vam reći iz prve ruke: nema većeg užitka od gledanja vlastitog romana “prerađenog” u drugu umjetnost.
Kakve su veze festivala i Panonije?
Svaki festival traži svoje mjesto pod suncem. PUnKt će ga tražiti među autorima koje okuplja panonski prostor. Ove godine među autorima ima i regionalnih zvijezda, ali ono što smo ostavili za iduću godinu jest to širenje prema europskim autorima, ali onima koji bi gravitirali Panoniji, geografski ili po načinu pisanja.
Je li festival namijenjen i mlađoj generaciji?
Od niza posebnosti jedan je i ta ciljana publika. Ona je povezana s načinom organizacije festivala. Poznato je da je mlade teško naviknuti na kulturna događanja. Međutim, PUnKt su u potpunosti proizveli mladi umjetnici (glumci, ilustratori, glazbenici...) pod nadzorom profesora ili mentora. Pored toga, studenti su u svakoj organizacijskoj pori festivala, od pisanja najava za medije, preko moderiranja do marketinga. Sigurno je da će svi oni i njihove kolege doći uživati u onome što su stvorili vlastitim rukama. Kao i da će među njima biti i onih starijih koji su ljubitelji svake umjetnosti.
Hoće li PUnKt biti neka vrsta slavonskog Pričigina?
Imam iskustvo Pričigina i još nekih drugih festivala i kulturnih događanja. Možda ne previše, ali ipak dovoljno da znam da svaki prostor ima svoje posebnosti, svoju tipičnu publiku i svoja očekivanja i da za sve njih treba tražiti posebnu, drugačiju formu. Nikako ne presađivati. Mislim da je za Osijek to PUnKt, ali i za sve one koji žele vidjeti inovativne oblike prezentacije književnosti i drugih umjetnosti.