Francuski virtuoz atletske građe predstavio je harfu kao solo instrument par excellence, a to je doživljaj koji se ne susreće često. Zato su svi, koji ni po upornom subotnjem pljusku nisu dvojili hoće li doći, ponijeli uspomene na jednu iznimnu večer.
Ne zna se tko je bio raspoloženiji: jedan od najvećih, ako ne i najveći harfist današnjice Xavier de Maistre, poljski dirigent Jurek Dybał koji se vehementno, ali radosno sav unio u dirigiranje, neveliki ali respektabilni ansambl od svega 15 glazbenika iz Bečke filharmonije i milanske Scale, voditeljica razgovora s umjetnicima Jana Haluza ili pak vjerna publika Lisinskog!
Prisno ozračje u kišnoj večeri
U tom prisnom ozračju poljski se dirigent nekoliko puta s pozornice publici obratio na hrvatskom, uvijek spreman na šalu, a svima znanu Pizzicato polku Johanna i Josefa Straussa praktički je dirigirao – gledalištu, koje je veselo prihvatilo pljeskanje u taktu.
- Večeras sam osjetio publiku i kad je bila tišina – rekao je Xavier de Maistre – jer smo svi bili kao jedno. Velika mi je privilegija bila svirati ovdje!
A bila je to večer skladbi od ranog klasicizma do takoreći naših dana, od Luigija Boccherinija do Witolda Lutoslawskog. Ako tom Poljaku dodamo i Karola Szymanowskog i samog dirigenta Dybała te ako francuskom majstoru harfe de Maistreu pridodamo djela Françoisa-Adriena Boieldieua i Claudea Debussyja, možemo reći da je koncert imao naglašeno poljsko-francusko obilježje.
Europa u malom
No, bili su tu i Rumunjski narodni plesovi Béle Bartóka, dvije skladbe Jeana Sibeliusa i već spomenuta polka Straussovih, dakle – dobar dio Europe u malom.
- Kad sam lani osnovao Cameratu Vienna–Milano, uzor mi je bila povezanost Bečke i Berlinske filharmonije s talijanskim maestrom Riccardom Mutijem – objasnio je nakon koncerta Jurek Dybał, ujedno kontrabasist Bečke filharmonije. Prisjetio se i svoje mladosti u prestižnom Gustav Mahler Jugendorkestru pod ravnanjem Claudia Abbada.
- I maestro Muti i Abbado su velikani, ali potpuno različiti – dodao je.
A u Bečkoj filharmoniji deset godina svirao je i Xavier de Maistre. No, prije 17 godina zahvalio se na toj „poziciji iz snova“ i krenuo u solističke vode. I nije požalio!
„Dosađivanje“ u orkestru
- Harfist u orkestru, pa bila to i Bečka filharmonija, ima „malo posla“ – vrijeme kratiš brojanjem taktova do svojeg „upada“ ili čitanjem novina. Iako se tada mislilo da harfist ne može imati solo karijeru, osjetio sam da želim više i preuzeo rizik – opisao je virtuoz, također sjajno raspoložen.
Danas kao solist nastupa u najvećim dvoranama svijeta i čini sve da harfu izvuče iz sjene. Stalno potiče skladatelje da za taj instrument pišu solističke skladbe i dionice, a često i sam transkribira za harfu velika djela drugih instrumenata. Smatra da je to gotovo „biti ili ne biti“ za budućnost njegova instrumenta. Rezultati su vidljivi: i sam je rekao da je harfa sve popularnija, osobito kao solistički instrument.
U to smo se uvjerili i u Velikoj dvorani u pauzi: čekalo se u redu da se fotografira taj impozantan, ali mnogima još pomalo tajanstven instrument, koji tako rijetko gledamo izbliza!
Dodatak za razdraganu publiku
Na uporne pozive na bis nakon Boieldieuova Koncerta za harfu i orkestar u C- duru, Xavier de Maistre odužio se dodatkom: dojmljivim Karnevalom u Veneciji belgijskog harfista i skladatelja iz 19. stoljeća Félixa Godefroida. A maestro Dybał za kraj je ponovio Bartókov Brzi ples i šaljivo stavio „točku na i“ jednim glissandom na harfi. Ipak je ona bila kraljica večeri!
Tako smo svi koji smo harfu povezivali s romantičnim prebiranjem po njezinim žicama u subotu doživjeli i vrhunsku virtuoznost u brzim tempima. Pritom harfa ipak zvuči sasvim posebno, neusporedivo s bilo kojim drugim solističkim glazbalom.
Uz programsku knjižicu koncerta (tekst Jane Haluze), u subotu se mogla kupiti i nova monografija dr. sc. Ane Unkić Lisinski 1973. – 2023. Moći će se nabaviti i na svakom idućem klasičnom koncertu čiji je organizator Dvorana, a stalno je dostupna na blagajni te za online kupnju na stranici Muzičkog informativnog centra Lisinskog.
A sljedeći susret u ciklusu Lisinski subotom već je 24. listopada, uz Simfonijski orkestar Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu i velikog američkog dirigenta Franza Antona Kragera. Dolaze s djelima Borisa Papandopula, Aarona Coplanda i Petra Iljiča Čajkovskog!