Neven Hitrec snima 'mračnu komediju' 'Čovjek ispod stola'

U ponedjeljak navečer na zagrebačkom je Glavnom željezničkom kolodvoru Neven Hitrec započeo snimanje svoga trećeg dugometražnog igranog filma. U “Čovjeku ispod stola”, utemeljenom na dvjema dramama pisca amatera Vjekoslava Dominija prema kojima je scenarij napisao Nevenov otac Hrvoje, glavne uloge tumače Luka Petrušić, Jelena Lopatić, Marija Škaričić i Vanja Drach.

Živjeti od duha
Kao i u Hitrecovim prethodnim filmovima “Bogorodica” i “Snivaj, zlato moje” i ovom se zgodom društvene i povijesne okolnosti prelamaju ili odražavaju na sudbinama malih, običnih ljudi. Glavni likovi “vrte se oko tržnice na periferiji Zagreba” koju, prekonoćnom promjenom prostornog plana, neki moćniji ljudi žele srušiti i izgraditi šoping centar ili neboder. Prepoznatljive probleme sagledava uz nekoliko zrna humora.

– Rekao bih da će film biti mračna komedija. Nešto između drame, melodrame i češke, odnosno srednjoeuropske komedije – kaže redatečlj Neven Hitrec.

• Znači, u duhu “Snivaj, zlato moje”?
– Da, ali puno emotivnije i na neki način trpkije, zato jer se radi o Hrvatskoj danas, o ljudima koji, kao i većina Hrvata, ne žive baš najbolje. Zapravo su na granici socijale. Tu će se mnogi prepoznati.

• Ovo je Vaš prvi film koji se događa u današnjici.
– Mislim da je zbog toga precizniji od prethodna dva jer nemam tu kompaseriju povijesnih zbivanja, kostima, šminke i sve probleme koje to nosi. I mislim da ću se moći više koncentrirati na glumce i na likove. To su ljudi koji nemaju baš od čega živjeti. Ostaje im samo da imaju duha u životu. U ovom filmu svatko od njih ima neki svoj svijet, neku tajnu, opsesiju. A svi ovi što dolaze iz centra grada, političari, tajkuni, puno su agresivniji, ali su duhovno uskraćeniji. Manekeni u odijelima, ali invalidi u duhu.

• Što Vam je najveći izazov u snimanju “Čovjeka ispod stola”?
– Veliki mi je izazov da ne želim samo ispričati priču nego postići da atmosfera ponekad bude važnija od onoga što se priča ili što se događa u sceni.

• Čega Vas je najviše strah?
– Cijeli život čovjek se boji da ne napravi banalan film. Da ne ispadne da gledatelj uđe u kino i da iz njega izađe isti takav, s jedinom razlikom da je u ta dva sata pojeo dvije kile kokica i popio neko piće. Toga se najviše bojim, a čovjek obično izbjegne ono čega se najviše boji, nadam se.