"Posljednja šansa u Arizoni" debitantski je film redatelja i scenarista Francisa Galluppija koji donosi napetu kriminalističku priču smještenu u osamljeni restoran uz cestu. Američka pustinja, skupina stranaca koje povezuju prazni rezervoari njihovih automobila, drumski razbojnici i u svakoj sekundi očekivanje neočekivanog kostur su ovog, prije svega zabavnog filma ceste. Osim poprilične količine napetosti i dobro razrađenih likova, među kojima je možda najzabavnije pratiti razvoj neimenovanog trgovca noževima (Jim Cummings), količina obrata u filmu poprilično je impresivna. Kada se u tim obratima pojave i elementi koji neodoljivo podsjećaju na Tarantina iz najboljih dana i u kojima je sve puno hazarderske "pucačine", krvi i groteske koja stoji kao superordiniran pojam svemu tome, neambicioznost ovog uratka prerasta u sjajan paket svega – i režije, i scenarija, i glume.
Glavni lik, dakle neimenovani trgovac noževima, slučajno se zatekne na krivom mjestu u krivo vrijeme. Stavši na benzinsku pumpu, u sklopu koje je i restoran koji je prikazan tako da gotovo da možete osjetiti njegov miris u kojem se miješaju arome instant-kave, starog poda, sparine koja dolazi iz pustinjskog okruženja i svježe pečene pite s rabarbarom, upoznaje konobaricu Charlotte (Jocelin Donahue) i nekoliko putnika koji su došli tu iz istog razloga kao i on – čekaju cisternu s gorivom. Stvari se zakompliciraju kada u restoran stignu dvojica pljačkaša banke (Richard Brake i Nicholas Logan), koji traže utočište dok im se ne pojavi siguran izlaz iz njihove situacije. S obzirom na to da goriva nema, svi su prisiljeni čekati. U tišini, neugodi, opasnosti i napetosti koja se povećava iz minute u minutu. Od svih prisutnih, samo konobarica i trgovac noževima znaju tko su i što su dvojica gostiju. Naravno, ne smiju progovoriti ništa jer bi to za njih značilo trenutačnu smrt. Galluppi vješto gradi atmosferu koristeći ograničen prostor i spor tempo, čime dodatno pojačava osjećaj tjeskobe. Tjeskoba je ovdje vizualno upakirana u tople tonove; pomalo prašnjave, ali pune tromosti, sparine i težine u zraku. Upakirana je i u gotovo nadrealne gradacije likova koje na originalan, eksplicitan i ekstreman način pokazuju kako u praksi izgleda teza da prilika čini lopova.
Zabavni dio filma najviše se ogleda u scenariju u kojem su dijalozi brzi, dinamični, oštri i promišljeni. Također, osim protagonista Cummingsa, koji se u filmu pojavljuje kao kojekakav beskičmenjak, a kojeg onda ispraćamo kao osokoljenog pohlepnika, uvjerljive su i glumačke izvedbe kriminalaca koje su donijeli Richard Brake i Nicholas Logan. Film funkcionira kao zabavan i napet triler, iako se te odlike u samom kraju razvodnjavaju. Ipak, ne umanjuje se ukupni dojam, a to je da je "Posljednja šansa u Arizoni" film za čijeg se gledanja neće trepnuti, ali i film zbog kojeg bi na mladog Galluppija kao redatelja trebalo obratiti pozornost.
Pustolovni, SAD, 93 min Režija: Alex Parkinson Glumci: Woody Harrelson, Simu Liu Da je život najveća drama koja se može zamisliti, a koju nijedna fikcija ne može nadmašiti, pokazuje i priča o roniocu Chrisu Lemonsu koji je, zbog postavljanja cjevovoda na dnu Sjevernog mora, doživio katastrofu u kojoj mu je jedini kontakt s brodom prekinut. Ostavši u nemilosrdnom morskom bespuću, imao je kisika za tek nekoliko minuta. Gotovo je sigurno bilo da je Lemons mrtav, no to nije spriječilo njegovu ekipu da ga barem pokuša izvući. O ovom je slučaju 2019. godine snimljen dokumentarni film, a sada je – po uzoru na njega – došao i istoimeni igrani podvodni triler. Iako se od samog početka zna ishod događaja, "Posljednji udah" uspijeva stvoriti klaustrofobičnu atmosferu u kojoj su napetost, slutnja i iščekivanje najgorega sastavni elementi. Osim toga, nije naodmet ni činjenica da se većina radnje odvija u – barem što se kolorita tiče – monotonom morskom okruženju i da svejedno u tom minimalizmu uspijeva ostati intrigantan. Velike zasluge za to idu i glumačkom ansamblu u kojem su se našli Woody Harrelson, Finn Cole, Cliff Curtis. Ipak, igrani "Posljednji udah" najviše može poslužiti kao "teaser", odnosno kao uvod u detaljnije istraživanje ove priče, koje se pak krije u dokumentarnoj inačici filma.Posljednji udah (Cinestar)
