Može li nova Netflixova serija riješiti misterij najveće krađe umjetnina u povijesti?

U ranim jutarnjim satima 18. ožujka 1990. dvojica muškaraca odjevena u policijske odore ušetala su se u bostonski muzej Isabella Stewart Gardner i zaštitarima obznanila: “Gospodo, ovo je pljačka”. Zaštitare su potom zavezali i u muzeju proveli nešto više od sat vremena, tijekom kojih su iz okvira izrezali 13 umjetničkih djela vrijednih oko 500 milijuna dolara. Ni umjetnine ni lopovi nikada nisu pronađeni. No možda FBI-ju u tome pripomogne nova Netflixova dokumentarna hit-serija “This Is a Robbery: The World’s Biggest Art Heist” (“Ovo je pljačka”).

Njeni autori, redatelj Colin Barnicle i njegov brat, producent Nick Barnicle godinama su fascinirani tom legendarnom krađom koja se odvila u njihovu rodnom gradu. Sedam godina proveli su istražujući sve aspekte tog zločina, a uspjeli su doći do nekih nikad viđenih fotografija i javnosti nepoznatih informacija. Sve to prikazali su u četverodijelnom dokumentarcu, a mnogi smatraju da se upravo u njihovim otkrićima nalazi posljednji komadić slagalice koji će riješiti misteriju.

– Ovaj zločin bio je rješiv – tvrdi Colin Barnicle, koji u seriji proziva FBI zbog lošeg vođenja istrage.

Naime, nakon što je policija obaviještena o pljački, mjesto zločina nije adekvatno osigurano te s njega nisu mogli biti prikupljeni forenzički dokazi poput otisaka prstiju ili kose. Uslijedila je mukotrpna istraga koja se koncentrirala na neke od najvećih njuški tadašnje bostonske mafije, ali nije urodila plodom. Autori dokumentarca zaključili su da su iza svega najvjerojatnije stajali mafijaški boss Carmello Merlino te dvojica kriminalaca Bobby Donati i Bobby Guarente. Danas su svi oni, a i velika većina drugih sumnjivaca koji su svoje prste možda imali u pljački, mrtvi. Donati je samo godinu nakon pljačke pronađen obezglavljen, a Guarente i Merlino umrli su početkom 2000-ih, prije nego što ih se uspjelo povezati sa zločinom. No bez obzira na to što je dokumentarac vjerojatno na pravom tragu kad je riječ o identitetu počinitelja, to ne znači da ćemo ukradene slike ikada moći pronaći.

Najskuplja od ukradenih slika je “Koncert” Johannesa Vermeera, procijenjena na 250 milijuna dolara. Nestala je Rembrandtova “Oluja na Galilejskom moru” od sto milijuna dolara te još nekoliko Rembrandtovih platna. Ukraden je i nešto manje vrijedan, no veoma stari brončani vrč iz kineske dinastije Shang iz 12. stoljeća prije Krista. Lopovi su pobjegli i s pet skica Edgara Degasa, sa slikom Edouarda Maneta te još nekoliko manjih radova. Istražitelje je zbunjivalo što su pljačkaši propustili ukrasti nevjerojatno vrijedne radove Raphaela, Botticellija i Michelangela koji su im bili nadohvat ruku, što ih je navelo na zaključak da zapravo nisu bili svjesni vrijednosti nekih djela, odnosno da nisu bili profesionalni pljačkaši umjetnina.

Nažalost, navedene su slike vrlo grubo izrezane iz okvira, vjerojatno smotane i oštećene. Pojavile su se i glasine da su bile čuvane u podrumu koji je poplavio i nepovratno ih uništio. No, tko zna, možda sada vise na zidu u kućama nekih od počinitelja, koji ih jednostavno nisu mogli prodati a da ne privuku neželjenu pozornost. Ipak, ugledate li neku od njih, muzej Isabella Stewart Gardner platit će vam za informaciju 10 milijuna dolara.