Moj Marlon i Brando: Glavni glumci u priči koja im se stvarno dogodila

Dobitnik FIPRESCI-jeve nagrade, Srca Sarajeva za glavnu žensku ulogu (Ayca Damgaci) i Nagrade za najboljeg novog filmaša (redatelj i suscenarist Huseyin Karabey) na Tribeci, “Moj Marlon i Brando” opisuje kako turska glumica nastanjena u Istanbulu pokušava stupiti u kontakt s kurdskim glumcem kojeg je prije nekoliko mjeseci upoznala na snimanju nekog filma.

Ondje su se zaljubili i stupili u ljubavnu vezu, ali sada ih razdvajaju granice i politika. On se nalazi u Iraku koji je upravo vojno napao SAD.

Snažan dodir dokumentarizma očitovan u promatračko-činjeničnom, donekle etnografskom bilježenju života na ulici – siromaški, izlizani dijelovi Istanbula, prašinom prekriven Irak – a time i situacije u nekim dijelovima i društvenim slojevima tih zemalja, najdojmljiviji su dijelovi prvog igranog filma dotadašnjeg dokumentarista Karabeya.

Svojevrstan okus amaterizma nesumnjivo donosi određenu dozu šarma, no isto tako ne dopušta da se film razvije u nešto više od simpatičnog, skromnog djelca. Glavni štos je da je riječ o istinitoj priči u kojoj dvoje glavnih glumaca glume sebe i početak svoje romanse.

No, to možemo znati samo posredstvom izvanfilmskog iskustva, a gledajući film bez takvoga predznanja, ne dobivamo više od umjereno zanimljive, radnjom, sadržajem i razradom razmjerno siromašne drame.