Što znači biti stranac u 21. stoljeću? Je li stranac doista samo onaj koji naseljava tuđu zemlju? Mogu li stranci stvoriti novu naciju koja nadilazi državne granice? I kojim jezikom ona govori?
Naklada Ljevak predstavlja novi naslov nagrađivane turske političke novinarke, javne govornice i spisateljice Ece Temelkuran: knjigu Nacija stranaca – izgradnja doma u 21. stoljeću, uvrštenu u uži izbor prestižne nagrade Women's Prize za publicistiku 2026., koja kroz četrdesetak pisama otvara upravo ta pitanja. U vremenu rastućih političkih ekstremizama, migrantskih kriza i ekonomske nesigurnosti, Temelkuran, koju grčki ekonomist, političar i autor Yanis Varoufakis uspoređuje s Hannom Arendt, postavlja zanimljivu tezu: svi smo danas, u nekom smislu, stranci te je naša dužnost u svijetu zajednički izgraditi novi politički i moralni dom. Knjigu je na hrvatski preveo Vedran Pavlić.
Ece Temelkuran napustila je Istanbul 2016. godine, iscrpljena prijetnjama kojima je godinama bila izložena zbog kritike Erdoğanove vlasti, a prvi grad koji joj je pružio utočište – prije Hamburga, Berlina i Londona – bio je Zagreb. U izvrsnom predgovoru Prije nego što krenemo kući autorica opisuje proces izgradnje identiteta u novim sredinama kroz naporan rad i javno djelovanje protiv nadirućeg fašizma, sve do tjelesnog kolapsa koji je prisiljava da se napokon suoči s gubitkom doma, ali i granicama vlastite izdržljivosti.
Dok pokušava shvatiti svoju novu poziciju izgnanice, Temelkuran nailazi na južnoafričkog pjesnika Breytena Breytenbacha, čije joj pisanje iznova otkriva važnost zajedništva, zajedničkog jezika i međusobne solidarnosti stranaca. Njegovim ulomkom otvara knjigu: „Riječ 'izgnanik' moguće je praktički zamijeniti riječima izbjeglica, neprilagođeni, izopćenik, autsajder, iseljenik, skvoter, tuđinac, ilegalac, heretik, stranac, odmetnik, lutalica, raseljena osoba, marginalac, odnedavna siromašan, ekonomski slab, propalitet. Ironija se krije u tome što bismo, kad bismo zbrojili sve takve osobe, vjerojatno utvrdili da predstavljamo novu tihu većinu.“
Kao glas te nove većine, Temelkuran piše o uspomenama na dom i osjetljivosti prilagodbe novim gradovima, o pitanjima koja se redovito postavljaju strancima, o izbjegličkoj umjetnosti, o optimizmu u svojim političkim govorima, o mučnim birokratskim procedurama, o Arpinu kafiću u Hamburgu, okupljalištu osebujnih likova, te o drugim velikim i malim stvarima života između zemalja, kultura i pripadnosti.
Njemačka filozofkinja i publicistkinja Eva von Redecker ističe: “Ece Temelkuran pokazuje da beskućništvo ne štedi nikoga. I upravo to čini novu osnovu za ono što nikada ne smijemo izgubiti: našu zajedničku humanost.”
Knjigu potražite u Knjižari Ljevak (Trg bana Josipa Jelačića 17, Zagreb), na webshopu Naklade Ljevak i u svim bolje opremljenim knjižarama.