Kipar Peruško Bogdanić stvorio čudesnu šumu od trešnjina drva

Mnogi kažu da je skulptura zanimljivo umjetničko djelo onoga trenutka kad posjetitelj poželi rukom dodirnuti njezinu površinu. Sjetite se samo uglancanoga nožnog palca Grgura Ninskoga u Splitu. Često je taj izazov toliko jak da ruka sama od sebe krene prema skulpturi, na opće zgražanje galerijskih čuvara i osiguranja. “Pipkanje” uglačanoga trešnjina drveta, traženje glatkih ili nešto hrapavijih površina na dvadeset vitkih, visokih vertikala koje izgledaju kao stupovi nekog antičkoga hrama, ovih je dana aktualno na najnovijoj izložbi skulptura Peruška Bogdanića u Gliptoteci HAZU.

Na sreću, čuvari ne vrište ako netko dotakne drvo, a u svakidašnjoj “poplavi” umjetnih materijala, drveni Bogdanićevi objekti kao da pozivaju posjetitelja u jednu čarobnu šumu.

- Kad se pogledaju svi eksponati, to i jest jedna inačica interaktivne šume jer se svaki posjetitelj može slobodno kretati kroz nju. Želio sam da posjetitelj osjeti ugodu kad uđe u prostor, da ga preuzme ta atmosfera koja u sebi nosi i tragove davnih zapisa i mediteranske arhitekture stupova kakva je primjenjiva na palačama i hramovima, opisuje kipar Peruško Bogdanić svoje najnovije skulpture. Vitki stubovi (kvadratične osnovice) koji put imaju “prorez” ili prelomljenu vertikalu te izgledaju kao nazubljeni vrhovi srednjovjekovnih dvoraca ili obelisci s oštrim šiljkom. Najčešće su integrirani s drvenim postamentom. Visoki su između dva i pl do više od tri metra, a izrađeni od najboljega trešnjina drveta koje ima blagu ružičastu boju. Upravo ta nježna ružičasta ljepota trešnjina drva poslije strojne obrade u završnici je dobila i onu preciznu ručnu obradu, iza koje su ostale ujednačene površine s lakiranom presvlakom. Prema riječima Peruška Bogdanića, cijeli projekt kreće od crteža, studije, serije skica, između kojih se traži raznolikost i međusobna napetost okomitih formi. Poslije Zagreba, od 21. srpnja izložba seli u riječku Galeriju Kortil.