U svojim mlađim danima Johnny Depp bio je jedna od najblistavijih zvijezda na hollywoodskom nebu. Od sporedne uloge u "Platoonu" Olivera Stonea do glavne u "Donnieju Brascu" Mikea Newella dokazao se kao talentirani karakterni glumac, a istovremeno je aurom romantičnog osobenjaka unio dobrodošlu svježinu u generičku ponudu tadašnjih teen idola. Najzapaženije su, dakako, bile njegove suradnje s Timom Burtonom, još jednim hollywoodskim ekscentrikom koji je među prvima prepoznao i potencirao Deppovu neukalupljenost.
Njihovi prvi zajednički filmovi, poput "Edvarda Škarorukog" i "Eda Wooda" u to su vrijeme djelovali kao nešto novo i drugačije, no u međuvremenu su se obojica uljuljkala u šablonu otkačenih mračnjaka, u kojoj su postali previše predvidljivi. Slično se dogodilo i s nizanjem Deppovih poluautorskih projekata posvećenih Hunteru S. Thompsonu, među kojima je prvi "Strah i prijezir u Las Vegasu" bio sjajan, a kasnije je ponestalo ideja, kao i s vrlo uspješnim serijalom "Pirati s Kariba", koji je u svojim nastavcima propustio donijeti nešto više od ponavljanja istih glumačkih grimasa u istim situacijama.
Mogli bismo reći da je glumac kojeg smo prije tridesetak godina slavili zbog toga što izmiče klišejima s godinama i sam postao klišej, što je dokazao i u neuzbudljivom filmu "Mordecai" koji upravo dolazi u kina. Mogu li nam neki od njegovih budućih projekata, koji uključuju nastavke "Alise u zemlji čuda" i "Pirata s Kariba", ali i tri potpuno nova filma, ponuditi nešto više od ekscentričnosti koja to već odavno nije?
>> Tim Burton ostaje umjetnik koji je sve vrline već pokazao
Obican prljavac.