Zagrebačko kazalište lutaka najavljuje premijeru predstave „Jedini uspjeh Adolfa H.“ u režiji Zlatka Boureka koja će premijerno biti odigrana 6. svibnja u 20 sati. Tom predstavom autor će proslaviti osamdesetu godišnjicu života obilježenog lutkarskom umjetnošću.
Predstava je nastala prema predlošku Georgea Taborija, slavnog dramatičara židovskog porijekla koji se u ovoj crnohumornoj groteski bavi zamršenim pitanjima vezanima za nacističku Njemačku, ali su relevantna i za druga teška razdoblja povijesti. Iz obimnog Taborijevog teksta, punog ironije i crnog humora, u kojem se propituje povijesne osobe s njihovim istinskim osobinama, ali u zamišljenim situacijama, te time dovodi u pitanje naše ustaljene predodžbe o njima, Bourek je odabrao Hitlerov odlazak na prijamni ispit na Umjetničkoj akademiji u Beču. Dakako, tu su upleteni i drugi motivi, posebno razgovori o smrti i ljubavi, thanatos i eros.
George Tabori pisac je mađarskog podrijetla, rođen u Budimpešti 1914. godine u židovskoj obitelji, koji je živio i radio najviše u Engleskoj, Americi i Njemačkoj, pišući poglavito na engleskom jeziku. Dugo je godina radio u Hollywoodu kao scenarist i romanopisac, a među slavnijima su scenariji za Hitchcockov film ‘I Confess/ Priznajem‘ iz 1953., te za Asquithov ‘The Young Lovers/ Mladi ljubavnici‘ iz 1954. Za boravka u Sjedinjenim državama, upoznao je Bertolta Brechta koji je na njega imao dubok utjecaj, te se nadahnut njime počinje baviti kazalištem i osniva vlastitu kazališnu družinu. Postigao je velik uspjeh u Njemačkoj i Beču, postavši slavan po intrigantnim scenskim tehnikama i crnom humoru kojim se bojao i najosjetljivija sjećanja na nacističko razdoblje. Premda mu je otac stradao u Auschwitzu, a ostatak obitelji bio prisiljen na progonstvo, Tabori se nikada nije predao niti odustao od bavljenja teškim i osjetljivim temama na sebi svojstven način.
Ovo je likovno i scenski veoma zanimljiva predstava, karakteristična za stil akademika Zlatka Boureka. Glumci sjede na kolicima, tzv. «guzovozima» i pred sobom nose lutke kojima daju žive ruke i noge. Takve lutke zbog svoje groteskne pojave pripadaju «kazalištu nakaza». Ova groteska logičan je nastavak duge i plodonosne lutkarskog stvaralaštva Zlatka Boureka, koji je cjelokupnim opusom zadužio i obilježio hrvatsko lutkarstvo, te autor njome slavi i osamdesetu godišnjicu života obilježenog lutkarskom umjetnošću.