Rumunjska kinematografija bila je prije nekoliko godina glavna europska atrakcija u svijetu filmskih festivala, a službeni vrhunac doživjela je 2007. godine Zlatnom palmom za dramu “4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana” Cristiana Mungiua. Otada su snimljeni još neki sjajni rumunjski filmovi kao “Policijski, pridjev” kojim je Corneliu Porumboiu – nakon “montipajtonovskog” debija “12.08: Istočno od Bukurešta” – odveo rumunjsku sklonost vizualnoj statici i sadržajnim apsurdima do pune umjetničke forme i kod dijela publike čak nadvisio Mungiua. U međuvremenu, težište u europskoj kinematografiji preselilo se na grčki film, koji u široj percepciji još ostaje u sjeni daleko poznatijih problema grčkog gospodarstva, dok se stjecao dojam da se Rumunji ispuhuju.
No novi Mungiuov film “Iza brda” ispunjava sva očekivanja i upućuje na to da renesansu kinematografije ne treba prihvaćati kao nešto svršeno.
Dva i pol sata dugačka drama o redovnici i njezinoj “svjetovnoj” prijateljici iz sirotišta polako, ali iznimno upečatljivo otvara i taloži pitanja vjerske zadrtosti i duhovnih iskušenja. Mungiuova je vrijednost u tome da ne presuđuje. Mlada redovnica koja je u prošlosti dijelila s prijateljicom očito i neke seksualne sklonosti istodobno je za nju i protiv nje (njezinih svjetonazora), a upravo takvim dualnostima odnosa i događaja na rubu egzorcizma Mungiu upečatljivo šalje pouku o tome kako striktni društveni okviri mogu proizvoditi samo frustrirane pojedince.
Prihvatite li da psihologija pojedinačnih likova smije biti žrtvovana uime dojma i poante, ovaj film sa sporoizgarajućim kadrovima u trajanju cijelih scena i razarajućom statikom na neki je način i zreliji od “432”, ali je svakako i za uži krug ljudi.
ovaj rumunj je sigurno unuk nekog komunista ,gdje got su bili oni na vlasti kršćanstvo ih smeta . bože pomozi ,komunistička zvijer još živi !!!!!!