Glupa osoba koja raspolaže moći najveća je prijetnja, a čini se da glupima nikad dosad nije išlo tako dobro

Veliki pisac dva eseja. Tako bi se najkraće moglo opisati Carla M. Cipollu, vrsnog talijanskog ekonomista i znanstvenika originalnog duha koji je u drugoj polovici 20. stoljeća predavao na američkom Sveučilištu Berkeley, napisao dvadesetak stručnih knjiga iz područja povijesti svjetske ekonomije, ali svjetski slavan postao je tek po dva duhovita eseja. Riječ je o esejima “Temeljni zakoni ljudske gluposti” i “Uloga začina, a ponaosob papra, u gospodarskom razvitku srednjeg vijeka”, koji nasmijavaju i izmiču granicama znanosti, ali i ozbiljno intrigiraju tezama o ljudskoj gluposti i o tome što to zapravo pokreće ekonomski razvitak. Cipolla je eseje izvorno napisao na engleskom, kopirao ih pa slao prijateljima s posvetom želeći ih iznenaditi neobičnim poklonom. I u tome je više nego uspio! Na engleskom su prvi put objavljeni 1976., na talijanskom tek 1988., a na hrvatsko izdanje morali smo pričekati sve do danas, kada ih je u prijevodu Ele Agotić s talijanskog i pod zajedničkim naslovom “Temeljni zakoni ljudske gluposti”, ovih dana uoči Interlibera, objavio Sandorf.