Čitam što govore sudionici neke razvikane i povoljno ocijenjene kazališne predstave. Kažu oni otprilike da su tim svojim djelom htjeli upozoriti na položaj žena u društvu.
Čitam to i ne znam da li da se smijem ili da plačem. Jer, tu njihovu predstavu vidjet će u najboljem slučaju koja tisuća ljudi. Je li to dovoljno da svijest o položaju žena postane društveno relevantna činjenica? Naravno da nije, pa je, dakle, jedan plemenit napor otišao u vjetar, i čovjeku dođe da nad tim pusti suzu.
Jer, u temelju cijelog projekta stoji teška zabluda: kad gledatelji idu u kazalište, onda to ne čine zato da bi im ondje netko solio pamet političkim idejama, nego zato da bi gledali predstavu, dok o politici oni sude na drugim mjestima. Utoliko je napor ovih kazalištaraca naprosto smiješan u svojoj neprimjerenosti.
Je li moguće da oni sve to ne znaju? Izgleda da je moguće, jer da znaju, ne bi bili ni tako oduševljeni ni tako samouvjereni. A čovjek koji je živio u socijalizmu može na taj njihov ushit samo zavrtjeti glavom. Jer, nas su tada tjerali da u knjigama, predstavama i filmovima govorimo o takvim temama kao što je položaj žena ili položaj radničke klase, a mi smo se nogama i rukama branili od te društvene narudžbe, misleći da bismo time unizili umjetnost.
A ovi sad umjetnici sami se nude za ideološke higijeničare, idu po svijetu njuškajući za društveno relevantnim temama, i nimalo se ne bune kad se na festivalima nagrade ne daju zato što je neka predstava dobra, nego zato što se bavi važnom temom i izražava politički korektan stav. Za onoga tko je u socijalizmu pisao, snimao ili stvarao kazališne predstave, to može biti i poučno, pa mu izazvati i grižnju savjesti. Jer, kad su nas u ono doba s govornica i s ekrana pozivali da progovorimo o položaju žena ili radnika, mi smo mislili da su oni koji to čine cinični i bezobrazni, pa nas žele upotrijebiti za svoje ciljeve.
A sad, kad vidimo ove mlade ljude kako se spremno uprežu u kola društvenih potreba, počinjemo misliti da su možda i oni birokrati zapravo bili iskreni. Nisu nas htjeli iskoristiti, nego su naprosto bili neuki, pa vjerovali u jednu slatku bajku. Iz toga pak slijedi da je vjera u angažiranu umjetnost – vjera da ona može biti i kvalitetna i efikasna – nešto poput skakanja s krova uz pomoć kišobrana: uvijek će se naći netko da to pokuša. A među takvima samo je jedan postao Tesla, a i to tek pošto se dobro ugruvao.
Gledatelji ne idu u kazalište da im netko soli pamet
Petero djece moglo ostati bez majke: Maju i Martinu izvukli iz smrskanog auta, nakon nesreće poslale važnu poruku
Nesreću je izazvao 71-godišnji vozač osobnog vozila koji je u desnom oštrom zavoju prešao u suprotnu traku i udario u automobil koji je išao iz suprotnog smjera. U njemu su bile dvije žene – kćeri, supruge, majke – Maja Krmpotić i njena prijateljica Martina.
Zbog rata s obitelji u Srbiji ne razgovara. Na pitanje je li ikad zapucao na brata, kazao je: 'Vjerojatno.... da. Teška tema'
Predrag Mišić Peđa vukovarski je branitelj koji je agresorima pružao otpor sve do pada grada 18. studenog kada je sa 182 suborca odveden na Ovčaru. Bio je zarobljen u srpskom logoru. I danas se bori da Vukovarci žive bolje, a spominje se kao mogući DP-ov kandidat za ministra branitelja. Sve užase koje je u ratu proživio ispričao je svojedobno za Večernji list
Preminuo otac Toše Proeskog: Kći Dora oprostila se fotkom koja slama srce
Danas je domaće medije iznenadila tužna vijest da je preminuo otac pokojnog makedonskog glazbenika Toše Proeskog
Budite se iscrpljeni i razdražljivi? Ova bolest modernog doba pogađa sve više ljudi, a može uzrokovati ozbiljnije probleme
7 razloga zašto će ove godine biti pametno ranije bukirati smještaj na moru
Promatranje zalaska sunca nad horizontom ili osjećaj vjetra na mokroj koži, dok šetate plažom, ovi trenutci postaju posebna sjećanja koja nas prate i nakon što se vratimo s ljetovanja