Mlada filmska redateljica Kris odrastala je na franšizi slasher-horora koji su je oblikovali u svakom smislu – i profesionalno, ali i osobno, odnosno identitetski, što se na poprilično bizaran način saznaje tijekom filma. Ako bi se moglo u jednoj rečenici sažeti radnja filma "Tinejdžerski seks i smrt u kampu Miasma", onda bi to svakako bila ta rečenica. Ovaj posve nekonvencionalni uradak Jane Schoenbrun svoju je svjetsku premijeru imao na festivalu u Cannesu odakle se otisnuo u svoju festivalsku turneju. Tijekom iste, sletio je i u Fužine na Cinehill, a trenutačno igra u nezavisnim kinima.
Nakon što je Kris, dakle, odlučila nastavak svoje karijere graditi na snimanju tzv. sequela svoje voljene franšize u nadi da će joj upravo to otvoriti vrata Hollywooda, odlazi u izolirano mjesto na sjeveru kako bi srela zvijezdu tih starih filmova Billy (Gillian Anderson) i nagovorila je da sudjeluje i u njezinu filmu. U hladnoj i sumornoj atmosferi koju razbijaju pečena piletina i umiljatost kolibe u kojoj jesu, Billy i Kris malo-pomalo prelaze u odnos isprepleten seksualnim fantazijama, samootkrivanjima i psihološkim igricama, a u kojem granice između onoga što je stvarno i onoga što je fikcija postaju sve tanje i tanje… Sve dok potpuno ne nestanu.
Baš kao što je tijekom razgovora s Billy mlađahna i slatka redateljica koja je u poliamornoj ljubavnoj vezi koja očito ne odgovara pravoj njoj, a što će upravo otkrivati tijekom isprepletenosti s Billy i njihovim slasher-horor imaginacijama, otkrila što je predmet njezina filmskog stvaralaštva, čini se da ni redateljica Schoenbrun nije daleko od toga. Rekla je Kris tako kako se odlučila baviti "presjekom queerstva i intelektualnih konstrukcija monstruoznosti" i time dala objašnjenje o čemu je cijeli "Tinejdžerski seks i smrt u kampu Miasma". I dok je tema tjelesnog zadovoljstva, upoznavanja sebe sa sobom, otkrivanja, istraživanja vlastitog identiteta uvijek dobrodošla, čak i kada se priča na nekonvencionalan način, koristeći toliko meta jezika, alegorija i ostalih stilskih figura čiji je produkt krajnja psihodeličnost kao što je slučaj ovdje, dovode do toga da je krajnji produkt jednostavno – pretenciozan.
No, iz puste želje da se što više udubi u priču, bez da se ne upadne u teško razumljivi vrtlog krvi, klanja i uzbuđenja, film se uspijeva ispratiti do kraja. Pretencioznost ubija i sjajna Gillian Anderson koju smo najviše zavoljeli u seriji "Dosjei X", a koja je ovdje na lijep i topao način uspjela ponovno zasjati kao kraljica psihološki napetih trilera i hororaca. Nema dvojbe kako "Tinejdžerski seks i smrt u kampu Miasma" nije za svakoga. No, oni koji će ljepotu naći u opskurnosti meta jeziku intelektualnog meta jezika, svakako će uživati. Baš kao što su Billy i Kris dok su, prije slasnog i glasnog zalogaja, umakale prženu piletinu u sos.