Prava senzacija dogodila se u špilji Crno jezero na Pelješcu, tijekom arheoloških istraživanja provedenih od 23. travnja do 4. svibnja 2026. godine u organizaciji Dubrovačkih muzejia. Speleolozi i arheolozi tamo su otkrili cjelovitu terakotnu glavu s prikazom grčke kazališne maske, datirana u razdoblje od 4. do 3. stoljeća prije Krista. Riječ je o iznimno vrijednom nalazu koji dodatno potvrđuje da je špilja u ilirsko doba služila kao svetište povezano s religijskim obredima i kultovima.
Maska, izrađena od terakote, šuplja je iznutra i na vrhu ima rupicu za vješanje, što upućuje na to da je izvorno bila postavljena na zid. Takvi prikazi neupitno su povezani s antičkim kazalištem i kultom Dioniza, grčkog boga vina, ekstaze i kazališta.
„Možemo li Dioniza ili njegova ilirskog pandana povezati s posudama za vino, istovremeno i s navedenom maskom i u tome tražiti božanstvo kome je špilja služila kao svetište i kakvi su se sve rituali tu obavljali, možemo samo nagađati. Činjenica je da se većina nalaza povezanih sa svetištem nalazi u ulaznom i bočnom, do iskopavanja gotovo skrivenom i zatrpanom dijelu špilje. Zahvaljujući položaju u skrivenom, intaktnom dijelu špilje, nalazi su ostali cjeloviti i gotovo u potpunosti sačuvani, skoro kao zamrznuta slika stara više od dvije tisuće godina“, istaknuo je arheolog Domagoj Perkić, voditelj Arheološkog muzeja.
Istraživanja provedena 2025. godine pokazala su da je špilja tijekom tisućljeća imala različite funkcije. U brončanom dobu, uglavnom tijekom drugog tisućljeća prije Krista, služila je kao privremeno stanište i zaklon u razdobljima sukoba ili nepovoljnih vremenskih prilika. Od kasnog brončanog doba do početka mlađeg željeznog doba pretvorena je u mjesto pokopa većeg broja ljudi.
„Prema rezultatima radiokarbonskih analiza ljudskih kostiju riječ je o razdoblju između 1012. i 481. g. pr. Kr., dakle nešto više od petsto godina služila je kao nekropola. Međutim, nakon što se prestalo pokopavati u špilji, ona se očigledno koristi kao ilirsko svetište koje prema nalazima možemo pratiti od kraja 4. do sredine 1. st. pr. Kr. O tome nam svjedoče brojne minijaturne posude, uglavnom grčke (amforice, zdjelice, kantarosi), ali i lokalne provenijencije koje su obično ostavljane u svetištima kao votivni prilozi, odnosno darovi korišteni u okviru izvjesnog religioznog obreda i kulta“, istaknuo je Perkić.
Među pronađenim predmetima nalaze se i ulomci luksuznih grčkih posuda koje su služile za čuvanje i ispijanje vina. Takvi predmeti nisu bili dio svakodnevnog života Ilira, već simbol prestiža i moći lokalne zajednice te su vjerojatno korišteni u ritualima povezanim s vinom i religijskim obredima. U ranijim istraživanjima pronađeni su i keramički ulomci glave s dijelom poprsja i kose zasad nepoznatog grčkog božanstva iz 4. stoljeća prije Krista.
„U svakom slučaju, možemo biti sretni što su nam na širem dubrovačkom području, za sada, poznata tri ilirska svetišta na osnovu kojih možemo proučavati ilirsku religiju, njene doticaje i prožimanja s grčkom civilizacijom i religijom te vjerojatno stapanje i poistovjećivanje lokalnih božanstava i obreda s onim grčkim. Pored ove u Crnom jezeru, riječ je o svetištima u Spili u Nakovani i Vilinoj špilji iznad izvora Omble, s tim da ona u Nakovani egzistira istovremeno kad i ova u Crnom jezeru, dok Vilina špilja počinje nešto ranije, krajem 5. st. i traje do početka 3. st. pr. Kr. Upravo o Vilinoj špilji, nadamo se, moći ćete nešto više vidjeti i čuti u okviru izložbe i popratnog kataloga Dubrovačkih muzeja krajem ove godine“, dodao je Perkić.
Na istraživanjima u špilji Crno jezero sudjelovali su arheolozi Domagoj Perkić i Krešimir Grbavac te restauratorica Sanja Pujo iz Dubrovačkih muzeja, kao i speleolozi Hrvoje Cvitanović i Nataša Cvitanović iz speleološkog kluba Ursus Spelaeus te arheologinja i speleologinja Mirna Šandrić iz Speleološkog odsjeka HPD Željezničar.
Dobro da nisu Talijani imali kazalište , nego Grci !Onda bi Talijani svojatali i Pelješac !Grci su ionako u dugovima pa im nikakve nekretnine ne trebaju za održavanje !?