Cijeli svijet zna da Talijani imaju dolce far niente, Španjolci siestu, a Danci hygge, ali izvan granica Hrvatske malo je poznata naša autohtona – fjaka. Taj fenomen, osjećaj, odnosno stanje uma fascinirao je Lanu Rogošić Blagojević, osnivačicu Muzeja fjake, virtualnog mjesta posvećenog umjetničkom i sociološkom istraživanju fjake.
– Prije nekoliko godina odjednom je započela poplava knjiga o hygge, lykke i lagom načinu života, zatrpavali su nas članci o tome kako da uredimo dom u skandinavskom stilu i naslovi poput "ne morate živjeti u Danskoj da biste živjeli kao Danci, najsretniji narod na svijetu"... To se provlačilo posvuda, pa i po raznim konferencijama o brendiranju zemlje u turizmu kao sjajan primjer. Zatim je na društvenim mrežama zavladao hashtag "dolce far niente" koji je postao nešto poput službenog slogana ljeta. No mi svoju fjaku nikada nismo spominjali, iako su stranci uvijek bili oduševljeni kada bi doznali za fjaku i razlog zašto volimo po tri sata sjediti na kavi. Mene je živo zanimalo – zašto? Znala sam da s fjakom želim nešto napraviti, ali nisam imala pojma što i otkud da krenem. No jednom prilikom odlučila sam otići u rodno selo svojeg djeda, književnika iz Dugopolja pored Splita, gdje mi je u nasljedstvo ostavio staru, kamenu pojatu. Iako vučem korijene iz Dalmacije, rođena sam u Zagrebu, i nisam znala što me tamo čeka. Kada sam stala pred tu malu pojatu, izgrađenu od monumentalnih kamenih blokova, zaljubila sam se. Izgledala mi je kao muzejski eksponat. U toj atmosferi, možda i pod njezinim utjecajem, pomislila sam: ako mi je fjaka toliko važna i fascinantna, zar ne zaslužuje i vlastiti muzej? – priča nam Lana Rogošić Blagojević.
Taj "prvi muzej na svijetu utemeljen na osjećaju uvjetovanom geografskim položajem" za sada, prirodno, obitava online i dostupan je svima na adresi muzejfjake.hr.
– To je zapravo u skladu s konceptom fjake. Ne treba nikamo ići! Meni bi bilo doista drago da postoji i u fizičkom obliku, jer obožavam muzeje, ali vidjet ćemo. Pomalo... Jedino što sigurno znam jest da u Muzeju fjake nitko ne bi radio – kroz smijeh će Lana koja je zajedno s mamom prije dvije godine najprije osnovala neprofitnu udrugu Muzej fjake.
Ubrzo im se priključio mali tim entuzijastičnih istomišljenika i ljubitelja fjake, a zatim su ovom projektu pridodali i naziv "Institut za znanstveno i kulturološko proučavanje fjake". Željeli su, objašnjava nam Lana, da bude riječ o projektu koji će ljude uveseljavati, ali ujedno se i ozbiljno baviti sociološkim istraživanjima o fenomenu fjake koje planiraju ostvariti u suradnji sa stručnjacima i institucijama. Za sada je na njihovoj web-stranici svim zainteresiranim posjetiteljima dostupna i anketa s nekoliko simpatičnih, ali važnih pitanja poput gdje se trenutačno nalaze, koliko jako osjećaju fjaku, smatraju li da ona pozitivno utječe na njihovo mentalno zdravlje i jesu li ikada fjaku iskusili izvan Dalmacije.
– Prema rezultatima koje u ovom trenutku imamo, čini se da se fjaka podjednako osjeća i na kontinentu i uz more! Dobili smo neke doista zanimljive informacije, a rezultate tog prvog istraživanja objavit ćemo kada skupimo tisuću ispitanika. Osim toga, planiramo istražiti i fjaku kroz povijest sve do antike, kako bismo doznali koliko dugo u prošlost seže fjaka i s njom povezani običaji. Voljela bih po tom pitanju surađivati i s psiholozima, sociolozima i ostalim znanstvenicima, kako bismo doista mogli svijetu predstaviti fjaku kroz znanstveno utemeljene činjenice i dokazati da nije riječ o običnoj lijenosti. Jer ipak, lijenost je izbor, a fjaka – osjećaj – tvrdi naša sugovornica.
Trenutačno se, od 1. srpnja, na stranici Muzeja fjake nalaze i tri umjetničke izložbe koje, svaka na svoj način, interpretira fjaku. U ciklusu "Čipka pod morem", fotograf i vizualni umjetnik Tomislav Marcijuš fotografirao je jadranske meduze, raže i morske konjiće te uz pomoć umjetne inteligencije spojio svijet podmorja s tradicionalnim elementima dalmatinske čipke i stvorio čarobne lebdeće prizore. Tu je i fotodnevnik s otoka Visa fotografkinje Martine Movrić, prikladno nazvan "Usporeno", koji dokumentira život na otoku, a vidjeti možemo i ulja na platnu arhitektice Anite Krmek koja je uspjela naslikati neuhvatljiv osjećaj prave ljetne fjake.
Muzej nam već sprema i nove izložbe za ovo ljeto, među kojima je i izložba ilustracija "Pomalo" Dore Barbarić te biografska izložba mlade kreativke Karle Mrčele, a za sve umjetnike – posebice one mlade, amatere i studente – do kraja godine otvoren je i natječaj na koji mogu prijaviti svoje radove na temu fjake.
No, to nije sve jer Muzej na svojim stranicama ima i časopis, odnosno, Magazin sporog življenja u kojem možete pročitati niz članaka o ljepotama naše obale i otoka, zanimljivim dijelovima naše baštine, običajima, ali i kulinarskim specijalitetima i receptima koji se uklapaju u fjakasti, polagani način života. A dok opušteno scrollate po Muzeju, možete se spojiti i na njihovu Spotify playlistu na kojoj ćete naći neke od naših najboljih pjesama koje evociraju jedinstveni osjećaj fjake. Muzej fjake doista je savršeno mjesto da se provede ležerno ljetno popodne.