Dokumentarac o Mikeu Tysonu: I opaka zvijer je zaplakala

Publika je ovacijama pozdravila lik kojemu poetska i umjetnička izražavanja nisu baš jača strana, premda je u profesiji bio toliko dobar da bi se to moglo prozvati umjetnošću. Kontroverzni boksački šampion u teškoj kategoriji Mike Tyson s potpunim je pravom doživio velik pljesak nakon dokumentarca “Tyson” u režiji Jamesa Tobacka jer su rijetki pojedinci koji toliko iskreno progovaraju o sebi. Film ne pokušava biti “objektivan” pogled, ali s Tysonom kakav jest i nema potrebe za “drugim stranama” priča.

U jednu ruku uspješan kao nijedan teškaš dotad, u drugu agresivan i kontroverzan, Tyson ne traži nikakva opravdanja za svoje loše postupke. Jedino ne priznaje da se dogodilo silovanje zbog kojega je završio u zatvoru, ali svu svoju brutalnost u ringu (odgrizeno uho Holyfieldu) i izvan njega objašnjava frustracijama iz mladosti i strahom da će ga ponižavati kao u djetinjstvu. To je slika čovjeka u obrambenom ratu protiv svih, slika nemirna čovjeka, za kojega njegova bivša supruga Robin Wright tvrdi da boluje od manijakalne depresije, a s takvim karakterom najteže je – njemu samom.

Fascinira koliko je Tyson sklon samoanalizama, koliko je pošten u tome (neprestano priznaje afere sa ženama kao svoju najveću slabost) i koliko se njegov vokabular razlikuje od većine drugih sportaša, osobito (naših) nogometeša, koji ne znaju sklopiti više od tri rečenice izvan uprogramiranog rječnika koji su pokupili od svojih trenera i suradnika.

Danas, nakon dva propala braka, bez novca, preostaje mu kroz suze žaliti za izgubljenim vremenima i ustvrditi kako je “sve došlo prerano, samo pamet prekasno”. Iskren, dirljiv i vrhunski dokumentarac nakon kojega je mnogo toga jasnije. (A. O.)