Film “Kao na nebu” Kaya Pollaka bio je švedski kandidat za Oscar. Nagradu nije dobio, ali je osvojio svijet pričom o slavnom dirigentu koji se, nakon sloma živaca, vraća u svoje rodno mjesto i tamo igrom slučaja postaje voditelj malenog, amaterskog crkvenog zbora.
Svećenik i tjelesne žudnje
Kada se Rene Medvešek, kao redatelj, prihvatio tog predloška u Dramskom kazalištu Gavella, lako je bilo očekivati predstavu na tragu njegovih dosadašnjih radova u kojima se također bavio utjecajem glazbe na čovjeka (poput “Kontrabasa”, primjerice), a činjenica da je premijera zakazana na Veliki petak zavela nas je na pomisao da će naglasak biti na “Bogom danom” glasu i ideji da njegovo oslobođenje dovodi do oslobođenja čovjeka. Nažalost, ništa od toga ne odgovara onome što smo u Gavelli vidjeli. Na neki čudan način redatelj Medvešek na scenu kao da je “pustio” nedovršenu predstavu, bez pravog ritma, u kojoj kao da svaka uloga ide nekim svojim putem, a glazba ih nikako ne uspijeva ujediniti, štoviše, zbrka glasova i nepotrebnog toptanja ritma doseže i kakofoniju kada se glumcima u drugom činu predstave na sceni pridruže pravi pjevači (zborovi: Lucia, Cappella Odak i Komorni zbor Muzičke akademije). Glumci, naravno, nisu savršeni pjevači, a onima koje gledamo na sceni pomažu i glasovi “u offu” ostatka ansambla Gavelle, kojime se pridružio čak i sam ravnatelj Boris Svrtan, ali osnovni je dojam da redatelj ni sam nije donio odluku što da radi s tim amaterima: ostavi ih takve ili ih natjera na neke više dosege.
Takva dvojba kao da postoji i u načinu na koji vodi priču. S jedne strane stoji lik dirigenta, njegovi odnosi s članovima zbora (čak i onaj ljubavnički) tek su grubo naznačeni, dok je lik svećenika koji mu je suprotstavljen sveden na njegove tjelesne žudnje. Lik dirigenta Daniela, kao zbunjenog povratnika i poljuljanog vjernika (kod njega je riječ o vjeri u glazbu) igra Ozren Grabarić, ponajviše u svojoj “Maestro” maniri.
Kratak bljesak za likove
Stoga i Darko Milas kao svećenik najveću potporu nije dobio od Grabarića, već od Slavice Knežević, koja tumači ulogu njegove supruge, svojevrsne žrtve svih sukoba koji nastaje zbog zbora. Hrvoje Klobučar kao obiteljski nasilnik i Dijana Vidušin kao njegova pretučena žena kojoj upravo pjevanje daje snagu da potraži spas, ostaju na margini, kao i ostali likovi čije priče vidimo tek u kratkom bljesku.
a meni rekli da je predstava baš dobra