Divlji deponiji metafora su našeg društva. Okoliš tretiramo kao i vlastitu kulturu

Slike Bojana Šumonje vrve snoviđenjima, fantazmagorijom, sarkastičnim humorom. On upozorava na probleme današnjice iako, kada ga pitate "može li umjetnost mijenjati svijet", ispaljuje: "Apsolutno ne! Da bi to mogla, trebala bi promijeniti paradigmu iz korijena." Rođeni Puljanin likovnu akademiju završio je u Veneciji. Smjer kiparstvo. No ono je ostalo u drugom planu, kaže, čekalo je da se slikarstvo ispuca pa tek sada dolazi njegovo vrijeme kiparstva. Nadahnut tradicionalnomdivlji slikarskom tehnikom, spaja klasične motive s elementima popularne kulture, stvarajući slojevitu vizualnu naraciju, a njegova aktualna izložba koja do 10. svibnja traje u zagrebačkoj galeriji Trotoar, naslovljena "Tulip Hysteria", predstavlja petnaestak radova iz nove serije slika. Protagonisti su mu Pajo Patak, crni Štrumpf, plastični flamingosi, božićni sobovi, lubanje, insekti i leteći proklijali krumpiri – relikti osobnih sjećanja i arhetipovi pop-kulture zapadnog čovjeka koji na njegovim radovima dobivaju neku novu ulogu i smješteni su u distopijske ambijente istarskih šuma među divljim deponijima dobro poznatim umjetniku. Sam proces nastanka slika Šumonja opisuje kao instinktivan i spontan, a prepoznatljiva ikonografija smještena je u radnje koje egzistiraju izvan aktualnog vremena i prostora. U nekim se radovima pojavljuju i tekstualni watermarkovi ili pak zrcaljenja protagonista u različitim fazama života, što upućuje na njegovo promišljanje o metafizici i ontološkim pitanjima.