Cirque du Soleil: Delirium - šou prekičastoga okusa

Snimka jedne od niza popularnih predstava goleme, razgranate kanadske izvođačke trupe Cirque du Soleil “Cirque du Soleil: Delirium” zabilježena je na posljednjoj izvedbi toga šoua u Londonu, u travnju 2008.

Videozapis pod nadzorom Davida Malleta, iskusnog redatelja glazbenih spotova i majstora bilježenja koncertnih nastupa veličina poput U2, Pink Floyda, Tine Turner ili Rolling Stonesa, visokoprofesionalno prenosi ono što se zbiva na pozornici.

A riječ je o svojevrsnom multimedijalnom šouu u kojem važnu ulogu imaju filmske/video snimke i uživo odsvirana pop-rock glazba (najčešće u duhu nečega što nalikuje razlimunadnjenom U2), a dominiraju atraktivne plesno-akrobatske “cirkuske” točke “gumenih”, odnosno fizički iznimno spretnih izvođača.

Primjerice, djevojke u izazovnom trikoiću koja “na sve moguće načine” oko sebe istovremeno vrti nekoliko svjetlećih hula-hup obruča ili petorice izvrsno građenih mladića na ćelavo obrijanih glava i razgolićenih torza koji svojim tijelima slažu niz “nemogućih ljudskih piramida”.

Objedinjena ritmom, nazovipripovijednom glazbom, razrađenim svjetlosnim oblikovanjem i iluzijom (tanke, “simbolične”) naracije, predstava pretenciozno kičastoga okusa u konačnici se čini razmjerno proizvoljno nabacanim slijedom više ili manje atraktivnih točaka kojima se – pojedinačno i u cjelini – pokušava prišiti više značenja nego što ih uistinu imaju.

Jednostavno rečeno, akrobacija ne postaje ništa više od akrobacije, iako se čini kako bi nas “cirkusanti Sunca” željeli uvjeriti da u ovoj izvedbi poprima dodatna značenja.

Privlačnost kinoinačice “Deliriuma” ponajprije ovisi o tome koliko vam se smislenom i uzbudljivom čini sama predstava.