Jedan od najvećih klasika francuske, ali i europske kinematografije općenito "Nevjerna žena" Claudea Chabrola svoju je prvu adaptaciju doživio 2002. u filmu "Nevjerna" kada su imućne supružnike u ne baš najsretnijem braku utjelovili Richard Gere i Diane Lane koja je za tu ulogu bila i nominirana za Oscara. Nešto više od dva desetljeća nakon uspješnog remakea ruski autor Andrej Zvjagincev ponovno biva zaintrigiran za tu uvijek zanimljivu priču te odlučuje pod svojom redateljskom palicom donijeti Chabrolovu priču.
Tako nastaje "Minotaur", sjajno djelo koje je svoju svjetsku premijeru imalo na filmskom festivalu u Cannesu na kojem je i dobilo Grand Prix nagradu. Domaća će ga publika moći pogledati i na filmskom festivalu na Rabu gdje će, baš kako dolikuje ovakvom jednom ostvarenju, poslužiti kao šećer na kraju te će zatvoriti festival.
Prva razlika između sve tri verzije priče o bračnom paru u kojem žena vara muža već je u imenovanju filma. Dok su prva dva filma fokusirana isključivo i samo na ženinu nevjeru – što se naslovom i semantički ističe – a redatelj se bave uglavnom psihološkim i intimnim prikazom bračne nevjere i ubojstva, Zvjagincev svog "Minotaura" pušta da plovi krilaticom "Moral je labirint". Ne samo da tematizira originalnu Chabrolovu priču, nego odlučuje junake svoje priče smjestiti u bezizlazni moralni labirint ruskog društva. Ovo je samo još jedan pametan i promišljen redateljski potez da isključivo naslovom produbi svoju priču i da joj novu dimenziju. Baš kao što je njegova velika uspješnica iz 2014. "Levijatan" inspirirana biblijskom nemani kako bi prikazao korumpiranu državnu mašineriju koja guta malog čovjeka, tako je i antičko čudovište iskorišteno kako bi opet uputio istu kritiku društvu. Upravo je to najzanimljiviji dio filma. Jer, priča je već poznata: imamo dobrostojeći bračni par koji živi u naizgled idiličnoj obitelji; međutim, žena nije sretna i vara muža; kada muž posumnja, unajmljuje detektiva koji mu potvrđuju sumnje; muž odlazi do ženina ljubavnika i u posve banalnom i bezazlenom razgovoru ga ubija te se potom rješava trupla. No, ono što je u "Minotauru" fantastično jest činjenica da je Zvjagincev svojim spretnim i nepogrešivim pripovjedačkim umijećem donio posve novi kut iz kojeg se ova priča može ispričati. Zapravo, supružnička nevjera i ubojstvo ljubavnika tek su poligon na kojem se Zvjagincev igra i bavi puno važnijim i većim i za (njegovo rusko) društvo aktualnijim temama. Dakako, i priča o nevjeri, njezin zaplet, kulminacija i rasplet građeni su tako da ostavljaju dojam, čak i bez obzira na to što je već sve poznato što će se dogoditi, velike neizvjesnosti i napetosti. Činjenica da je redatelj uspio od nečeg poznatog stvoriti nešto neizvjesno samo pokazuje koliko je "Minotaur" slojevit i inteligentan film.
Dokumentarni, Belgija, 94 min. Režija: Pieter-Jan De Pue
Ovaj opservacijski dokumentarac belgijski je filmaš Pieter-Jan De Pue snimao cijelo desetljeće. "Mariinka" prati živote mladih Ukrajinaca koji su rat dočekali kao djeca, a koji su sada punopravni sudionici rusko-ukrajinskog sukoba. Među njima je Natasha, perspektivna boksačica koja postaje vojna bolničarka; Angela, neustrašiva djevojka koja svakodnevno prolazi kroz granatirana područja kao da su cvjetne livade i koja šverca različita dobra. Tu su i četiri brata – Mark, Maksim, Ruslan i Daniil – koji su u početku rata bili u sirotištu, da bi im nedugo nakon život ispisao najnevjerojatnije i tako bolne scenarije. Jedan je brat završio u kolicima, jedan se bori na ukrajinskoj, jedan na ruskoj strani, a najmlađeg je posvojila obitelj u Americi i sada se zove Samuel. "Mariinka" svoju hrvatsku premijeru ima na filmskom festivalu na Rabu i jedan je od zanimljivijih naslova koji se ove godine prikazuju. Iako u filmu ne saznajemo, recimo, ono što je možda jedna od intrigantnijih stvari, a to je kako su dva brata završila na suprotnim stranama, "Mariinka" mješavinom poetičnih prikaza nekih minulih vremena i nemilosrdnih scena sa samog ratišta uspijeva zorno prikazati svu kaotičnu složenost života.Mariinka (Belgija)
