Amerikanci su htjeli da svoje likove selim u SAD

Amerikanci su htjeli da svoje likove selim u SAD

06. 09. 2018. u 09:01 0
Strah je najvažnija ljudska emocija, ustvrdio je slavni autor i gost Festivala svjetske književnosti u prepunom Kinu Europa

– Nisam nasljednik Chinue Achebea – rekao je u kinu Europa nigerijski pisac s američkom adresom i sveučilišnom karijerom Chigozie Obioma, još jedan u nizu zvučnih gostiju šestog Festivala svjetske književnosti.

Prije susreta s publikom u kinodvorani, u ponedjeljak navečer Obioma se družio sa zagrebačkom publikom u intimnoj atmosferi kafića Botaničar u organizaciji Hena coma koji je 2016. objavio njegov najpoznatiji roman “Ribari” u prijevodu Mirne Čubranić. Riječ je o knjizi koja je Obiomi omogućila ulazak u finale nagrade Man Booker.

NAVIJA ZA HRVATSKU Slavni autor tajno stigao u Zagreb: 'Grad me oduševio. Bio sam i u strašnom tunelu...'

– Od djetinjstva sam htio biti pisac. Ali za uspjeh vam treba talent, ali i trenutak sreće. Moj trenutak sreće bio je finale Bookera – otkrio je Obioma svojoj festivalskoj razotkrivačici, profesorici književnosti i književnici Korani Serdarević. Obioma potječe iz mnogoljudne obitelji, ima jedanaestoro braće i sestara, a kada je odlučio otići na školovanje na Cipar, dosta je razmišljao o svojoj braći i njihovim međusobnim odnosima, te odlučio napisati “Ribare”.

Richard Flanagan Zločine čine dobri ljudi koji su stali uz lošu ideju

– Nadam se da se moji romani mogu interpretirati na više razina. “Ribari” su obiteljska drama o bratskoj ljubavi. Ali u romanu mora postojati i neka vrsta filozofskog komentara – misli Obioma kojeg je iznenadio kada je iz Ukrajine dobio ponudu za snimanje filma po njegovu romanu.

– Objasnili su mi da je Rusija napala Ukrajinu, a da su oni moj roman doživjeli kao knjigu o ljudima koji žive pod prijetnjom, što mi je imalo smisla. To je moć fikcije. Ali, odbio sam prijedlog jer nisam želio da moji likovi domicilno locirani u Nigeriji budu premješteni u Kijev ili New York – rekao je Obioma. No, pristao je na kazališnu adaptaciju romana u engleskom Manchesteru koju je pogledao prije mjesec dana.

Sindrom Kaina i Abela

– Pišući ovaj roman, razmišljao sam o tome što bi moglo uništiti jedinstvo braće. Možda da se svi zaljube u jednu djevojku, ali to je već korišteno, primjerice i u filmu “Legenda o jeseni”. Strah je najvažnija ljudska emocija. Čak je jači od ljubavi – misli Chigozie Obioma koji živi u Nebraski gdje su nedavno pogubili čovjeka osuđenog na smrt.

Denis Derk Roman o strašnom zločinu koji je ispripovijedan bez patetike i suza, mrtvozornički ubojito

– Stalno razmišljam što je tom čovjeku bilo u glavi zadnjih 48 sati života – kaže Obioma koji je u svojoj knjizi tek naknadno uočio sindrom Kaina i Abela i to kada je čuo priču o malim orlovima kod kojih se često događa da jedan ubije drugoga u očekivanju hrane koju im donosi majka.

– Nisam znao za to dok sam pisao knjigu. To je bila slučajna koincidencija. Fikcija ima misterioznu moć. Kada pišem, kao da me opsjeda neki duh – rekao je Obioma o procesu pisanja. U romanu je posebno mjesto dobio lik majke.

– To nije slučajno. Omiljeni mi je dio romana u kojem pišem o tome kako se majka nosi s tugom. Ako djeca i žive daleko od majke, majka osjeti da se nešto dogodilo njezinu djetetu. To je metafizička povezanost. I naša je majka doslovno obolijevala od naših bolesti – rekao je nigerijski pisac koji je teško plasirao svoj roman na englesko govorno područje.

– Američki izdavači odbili su mi rukopis jer je početak i kraj romana vezan za Afriku pa su tvrdili da nije interesantan za američko tržište. Amerikanci žele da ostvarite američki san pa su htjeli da se likovi mog romana presele u Ameriku. Zbog toga sam bio bijesan pa sam likove poslao u Kanadu. No, kada je roman prihvaćen u Velikoj Britaniji, prihvatili su ga i u SAD-u – rekao je Obioma koji se namjerava vratiti u Nigeriju.

afrička književna zvijezda Gauz: Mi Afrikanci imamo dva operativna sustava, mi smo ljudi budućnosti

Treba se vratiti se kući

– U Nigeriji je moj dom. Ondje žive ljudi čije priče pišem. Trenutačno živim izvan Nigerije jer osjećam da se moram odmaknuti kako bih Nigeriju bolje posložio u glavi. U Americi živi jako puno Nigerijaca. Mnogi se neće vratiti. Ali, što će se tada dogoditi s Nigerijom? Što će se dogoditi s afričkim identitetom? Kako će živjeti stariji ljudi u Nigeriji? Zato se nadam da ću se vratiti. Potrebno je da se ljudi vrate u zemlju kako bi se izgradio jedan narod – zaključio je Obioma u Zagrebu. 

Adventska šopingmanija
Vodič kroz najoriginalnije božićne darove za koje nećete morati izdvojiti pravo bogatstvo
pogledajte na vecernji.hr

Još nije ostavljen niti jedan komentar! Pokrenite raspravu!

Komentirajte
Vecernji.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza sustava oglašavanja. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Nastavkom pregleda web stranice vecernji.hr slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice vecernji.hr kliknite na "Slažem se".