Ukoričeni razgovori Enesa Čengića s Miroslavom Krležom svojedobno su prodani u 250.000 primjeraka. Brojna je džepna pa čak i zvučna izdanja doživjela i knjiga razgovora Predraga Matvejevića s velikanom srednjoeuropske književnosti. Razgovornoj literaturi s Krležom pridružio se i beogradski novinar Miloš Jevtić, koji je za Drugi program Radio Beograda 1980. godine razgovarao s hrvatskim piscem u vili na Gvozdu. Jevtić je za RTB-ovu emisiju “Gost Drugog programa” razgovarao sa 900 uglednika iz tadašnjeg jugoslavenskog kulturnog prostora, a od toga je do danas u Beogradu ukoričio 190 knjiga. No, interesa za objavu ekskluzivnih i manje poznatih razgovora s Krležom u Beogradu nije bilo, sve dok se Jevtić na beogradskom sajmu knjiga nije upoznao s Vlahom Bogišićem, danas glavnim ravnateljem Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže.
Tko su mravi?
Bogišić je autora povezao s odgovornima iz Naklade Ljevak i knjiga “Mnogopoštovanoj gospodi mravima” nedavno se našla pred hrvatskim čitateljima. Autora pitamo tko su mravi iz naslova knjige.
– Oni koji znaju Krležino djelo – a vjerujem da ih još ima mnogo, jer je riječ o neporecivu velikanu prošloga stoljeća koji je i sada duhovni svjetionik – i koji pažljivije pročitaju ove razgovore, shvatit će dubinu Krležinih aluzija i alegorija, pa i ove o mravima! Čini se, svi smo mi mravi. Istina, neki su civiliziraniji, a neki su pak siroviji. Pitanje je i koliko smo udaljeni od svega, pa i od života – priča Jevtić, koji tvrdi da za Krležu u Srbiji i danas postoji interes.
– Krležine drame i sada se izvode u srpskim kazalištima. Čini mi se da ima više mladih znanstvenika koji se bave Krležom, njegovim književnim i dramskim djelima i udjelom u hrvatsko-srpskim odnosno srpsko-hrvatskim vezama, posebno između dva svjetska rata. Krleža je i sada u Srbiji osoba koja uživa poštovanje. No, ne znam koliko se čita... Ali, ne znam koliko se uopće čita, i u Srbiji i u Hrvatskoj – veli Jevtić.
Jevtićeva knjiga donosi cijeli niz zanimljivih Krležinih opservacija o hrvatskom identitetu, jeziku, državnosti, povijesti, Titu, ali i suvremenicima od nobelovca Ive Andrića do slikara Ljube Babića i kipara Antuna Augustinčića.
Nije odbio nijedno pitanje
Iznimno su interesantne Krležine ocjene papinske politike prema Hrvatskoj, koje su u potpunoj suprotnosti s danas važećim službenim ocjenama hrvatske povijesti i politike, ali i Krležina neupitna odanost socijalizmu i lijevoj ideji, uz isticanje slobode kao životnog motiva. Jevtić je s Krležom razgovarao 1980, nešto više od godinu dana prije piščeve smrti. Je li se veliki pisac bojao smrti?
– Nisam kod njega osjetio strah od smrti. Krleža je i tada imao otvoren vidik života. Strahovao je za Tita, a kasnije i za svoju Belu. Nije odbio nijedno pitanje. Naprotiv, i sam je sugerirao neka pitanja. Međutim, trebalo se izboriti za intervju s Krležom, a u tome je pomogao moj razgovor s Belom. Kad je prihvatio razgovor, nije bilo prepreka. Jedino je tražio da ne čita svoje odgovore, nego da ih pročita Rade Šerbedžija, kojem je to bilo zadovoljstvo – prisjeća se Jevtić. Nedavno je u hrvatskim novinama redatelj Ljubiša Ristić svjedočio o svojoj suradnji s Krležom i njegovim čestim promjenama raspoloženja, pa i izljevima bijesa. Je li Krleža gubio živce i pred Jevtićem?
– Ne... Naprotiv, bio je, moglo bi se reći, uljudno otvoren. Zvao me u različita vremena. Jednom čak u četiri sata ujutro. Nije se suzdržavao od komentara o nekim svojim prijateljima. To nije bila promjena raspoloženja, nego njegovo raspoloženje koje nije skrivao – veli Jevtić.